Pojedinačnim prikazom portreta migranata, s fokusom na njihovim očima i jasnom pogledu, autor želi doprinijeti boljem razumijevanju života, njihovih ličnih priča i sudbina. Nastoji ih prikazati prvenstveno kao pojedince sa snovima i nadama, problemima i izazovima, kakve ima većina ljudi.

Muzafer Salihović je tokom otvorenja rekao da je, stvarajući fotose, boravio među migrantima a „vratio se, očigledno, čitav i zdrav“ te publici „donio poglede tih ljudi“ želeći je uvjeriti da su to ljudi s istim pričama, da ih se ne treba bojati niti u susretu s njima zaklanjati vlastiti pogled.

- Čini mi se da je neki strah zavladao i da izbjegavamo poglede tih ljudi - rekao je autor podsjećajući da su kroz historiju, mnogi nevoljnici „ovdje bili dobrodošli“, a da smo sad, kako se čini, „počeli to gubiti iako smo bili u sličnoj situaciji“.

- To su ljudi poput vas i mene, poput svih nas - kazao je, otvarajući Salihovićevu izložbu, šef Misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u Bosni i Hercegovini Peter Van Der Auweraert naglašavajući da događaj nema nikakvu političku konotaciju.

-Želimo samo reći da ovi ljudi, kao i mi, imaju pravo da ih štiti Deklaracija o ljudskim pravima - rekao je. 

Peter Van Der Auweraert je prezentirao da je ove godine zabilježeno oko 23.500 ulazaka migranata u Bosnu i Hercegovinu, a da njih oko 4.000 još boravi u zemlji.

Radi medija koji uglavnom izvještavaju o grupama tih ljudi, ovaj zvaničnik IOM-a napominje da grupe čine pojedinci koji su „poput vas, poput mene“.

Izložbu Munevera Salihovića u Sarajevu organizirala je Delegacija Evropske unije, Ured specijalnog predstavnika, u suradnji s Međunarodnom organizacijom za migracije.

Zamjenik šefa Delegacije EU u BiH Khaldoun Sinno najavio je nastavak evropske podrške Bosni i Hercegovini u njenom naporu da se nosi s migrantskom krizom. Svaki fotos na izložbi donosi pojedinačne priče, nade, aspiracije, zajedničke svim ljudima, kazao je također Sinno.

Izložba se sastoji od fotosa mahom mlađih ljudi i djece migranata, a ispod su poruke s jasnom aluzijom na nevolje koje su oni prošli i prolaze na mukotrpnom putu.

Poruke su ispisane u formi pitanja njima kao pojedincima, poput: je li baš portretisani mladić onaj kojeg je pretukao policajac na granici; da li su on ili ona baš ono dijete koje je promrzlo pod vedrim nebom pokrivajući šalom brata ili sestru; da li je onaj čovjek na slici pojedinac što više ne osjeća prste jer je odnekud dovlačio u nekakvim posudama vodu za djecu? Je li baš ovo uslikano dijete ono što ne smije više uzeti hranu ni iz čije ruke osim iz ruku brata, malo starijeg od njega? Je li baš ova osoba ona što može na prste ruke izbrojati ljude koji ga u novoj sredini nisu izbjegavali  pogledati - pravo u oči?          

(Fena / Haris Ahbabović)