O Huremovićevim knjigama govorili su još Rasim Hamidović, direktor izdavačke kuće „Hamidović“, u čijem izdanju su objavljene, zatim, recenzent Osman Sinanović, te sam autor.

- Fehmo Huremović čovjek koji u osnovi  nije pisac, nego ekonomista,  uspio je napraviti jednu vrstu pričanja o životu kroz knjigu. On priča o svom komšiji rudaru Ćamilu H. koji je sa svojih deset prstiju stvorio sve što je imao i njegovj ženi Merimi. Usput i nas podsjeća na vrijeme od prije 30-40 godina kada smo bili i drukčiji i živjeli u drugom vremenu. Mislim da je ta knjiga vrijedna i zbog toga što će svako od nas ko je pročita imati priliku da evocira uspomene iz tog vremena, da se sjeti nekih drugih prilika i da ih uporedi sa današnjim, koje su naravno neuporedivo gore – rekao je Dukić, recenzent romana „Sve na kredit“.

Rasim Hamidović je podsjetio da je Huremović dugo pripremao knjige, a kad je sve završio, bio je u nedoumici da li da sve stavi na papir. 

- Na sreću, dao je da se štivo objavi, a posebno se čekalo na knjigu o egzodusu muslimana iz Užica i porodičnom stablu Huremović (obrađen period od 1862. do 2015. godine) i velika je stvar što je u ovim godinama odlučio da pokaže javnosti svoje pleme i svoju porodicu – kazao je Hamidović.

Huremović je  kazao da je knjiga “Porodica Huremović od Užica do Tuzle” zbir sjećanja jednog od oko 240 članova mnogobrojne porodice Huremović, zapis fakata, rađanja i umiranja, ukratko, hronologija života jedne male zajednice – porodice, popraćena u veoma turbulentnim vremenima između dva svjetska i trećeg agresorskog rata.

- Izvorište tog egzodusa je Jedrenski sporazum između Rusije i Turske kojim je Srbija dobila pravo da iseljava muslimanske porodice iz ruralnih dijelova, a poslije je to iskorišteno da se protjeraju i iz velikih gradova. O tome pišem kroz prizmu sudbine mojih predaka. Što se tiče knjige „Sve na kredit“ , govori o jednoj poštenoj rudarskoj porodici koja se bori između ruralnog dijela i urbanog, oko rudnika, dilemama da li da ostanu na selu, vozare autobusima ili da se približe rudniku, da tamo potraže stan, smjeste porodicu i da im život bude lakši. Pokušao sam pokazati borbu i poštenje ovdašnjih rudara – rekao je  Huremović.

Knjige su štampane u dvije gračaničke štamparije, „Grin“ i „Cicerprom“, u tiražu od po 200 primjeraka.

(Fena)