-  Otkako sam naučila olovku držati u rukama počela sam crtati. Nastavnica Mira Otović je još u osnovnoj školi prepoznala moj talenat i zahvaljujući tome učestvovala sam na različitim izložbama, a osvojila sam brojne pohvale, zahvalnice i nagrade – kaže Skenderović.

Ističe da joj je najdraža samostalna izložba koju je sama priredila – u haustoru svoje zgrade.

- Tokom ljetnog raspusta sam naslikala petnaestak radova temperama, I okačila ih u hodniku na svaki sprat. Bila sam zadovoljna i ponosna svojim radom.  Nažalost ti radovi nisu dugo krasili moj haustor, neko ih je sve uzeo – prisjeća se Skenderović.

Dodaje da se nakon kraće pauze intenzivno opet počela baviti slikanjem prije sedam godina, a slikarske tehnike je sama učila.

-  Inspiriše me sve što mi je lijepo. Jednostavno mi nešto zapne za oko i imam neodoljivu potrebu da to naslikam. Moja druga ljubav je bila zdravstvo i za to sam se školovala.  Danas sam sretna zbog toga jer mogu uporedo da njegujem obje svoje ljubavi – zaključuje Skenderović.

Izložbu je otvorila slikarka Tamara Vučinić čija je izložba u maju ove godine bila prva nakon nakon proglašenja pandemije koronavirusa i dvomjesečnog karantina tokom kojeg je bio zabranjen rad kulturnim institucijama.

- Hasija je jedna od nas koji ne odustajemo, čak i u ovoj specifičnoj godini. Ona je jedna od rijetkih koji su shvatili da svako treba dati dio sebe i pokušati  učiniti ovaj naš svijet ljepšim za život čak i u najgorim vremenima  – kazala je Vučinić, saopćeno je iz Muzeja književnosti.


(FENA)