Na facebook grupi "Nisam tražila" objavljene su brojne šokantne ispovijesti djevojaka koje su prošle kroz raznorazne vrste zlostavljanja.

Jedna od djevojaka napisala je da su je nagovarali da se skine gola, mada to nije utjecalo na predstavu, što je ona, naravno, odbila.

"Nedavno sam radila na jednom projektu i prvi dan sam rekla: "Ne želim da se skidam i da igram gola, ako Vam je to potrebno u predstavi, nažalost moram odbiti ulogu." Odgovor je bio da to neće biti potrebno. Par dana prije premijere, kad smo imali gotovu predstavu i kad je bilo jasno da je predstava 'onako', više loša nego dobra, došli su mi (nekoliko njih iz projekata), pojedinačno i kao suptilno razgovarali sa mnom o tome da se ipak u toj-i-toj sceni moram skinuti.  Pazite: MORAM. U meni inat proradi na bilo koje moram.
Dakle: ja ne moram ništa što ja ne želim, ni u životu, posebno ne u pozorištu!!!
Stvari koje  radim na sceni,  prije svega trebaju biti opravdane. Pozorište je mjestu u kojem SVE MOŽE, tako da uvijek postoje načini da se te stvari naprave drugačije, a da suština ostane ista, tj. rezultat određene scene može ostati isti a da se do njega dođe na mnoštvo drugih načina. Zato i volim svoj posao, bezgraničan je. Jesam glumica, ali u toj bezgraničnosti imam neke  svoje granice obične smrtnice. U početku, dok sam studirala, mislila sam da su to moji kompleksi i radila sam na tome da ih se riješim, bezuspješno. kasnije sam shvatila  da su to moji lični stavovi i da ih trebam prihvatiti. Nakon igranja predstave želim sebe pogledati ponosno u ogledalo i sretna skinuti šminku i otići kući. Na sceni igram lik pod određenim okolnostima, ali sam to i dalje ja! To sam uvijek ja!  Mogu zavarati druge i reći: "To mi je iz lika, to moj lik radi, to nisam ja... " ali ne mogu zavarati sebe.  Dakle: ja ne pristajem da radim na sceni stvari koje MENI NISU PRIJATNE, zbog kojih ću se gristi ili kajati.  Jedna od njih je da se skidam gola. Ja stvarno ne mogu pristati na to... i meni je uredu ako ću zbog toga imati manje posla, biti manje tražena i manje željena od strane režisera, jer sam etiketirana kao ona što je "ograničena". 
Imam poštovanja prema kolegicama i kolegama koji su spremni na to, koji to rade. Za to treba smjelosti i hrabrosti. U toj predstavi, kada su tražili su da se skinem gola, ja sam trebala biti jedan jedini flaster u predstavi koja je bila sva krvava od amaterizma i diletantizma. Odbila sam!
Oni: "Ali ti si glumica, moraćeš se svakako jednog dana skinuti, lakše ti je da to uradiš odmah." 
Ja: "Onda neću biti glumica, biću amaterka sa završenom  akademijom".
Odbila sam,  prvo jer ne želim to da radim, ne moram čak ni objašnjavati, dovoljno je to što JA TO NE ŽELIM, drugo jer i da sam se skinula gola (ja ili da je došla druga glumica da igra tu ulogu), ništa ne bi promjenila, ta scena bi i dalje ostala loša, jer je bilo najmanje važno da li je glumica obučena ili svučena. Protiv golotinje u glumi, općenito u umjetnosti, nemam ništa, ali imam protiv golotinje koja je samoj sebi svrha !!!  A takve su sve češće. Drage kolegice ništa što ne želite na sceni  ne morate raditi, sve što vam stvara nelagodu, odbijte!", napisala je ona.  

Druga djevojka koja je došla u Sarajevo na prijemni ispit, navodi da su je natjerali da skine grudnjak, ponovo bez ikakve potrebe.

"Došla sam iz druge države na prijemni u Sarajevo gdje do tada nikad nisam bila i gdje nisam imala nikoga. I ja sam bila polu gola u toj prostoriji gdje su druge cure bile okrenute leđima. Nisam htjela da skinem brus i rekla sam mu to na šta mi je on rekao- pa molim Vas, zar niste došli da budete glumica? (uz smješak) U tom trenutku imam 18-19, profesora ispred sebe dosta starijeg, želim samo proći prijemni, ruka mi je nesvjesno i skoro automatski skinula brus i ja sam stajala ispred njega i pokušavala da zadržim barem njegov pogled govoreći neke gluposti a on je iako sam ga gledala u oči gledao u moje grudi i smješkao se. Trudila sam se da zaboravim na to, stidiš se, crveniš, ali vjeruješ da će samo brzo proći i neće se ponoviti. Ponavljalo se, pa čak po dva puta onima koje su išle i na drugi rok. Čudno je samo kako se svi nešto zalažu za ženska prava, čak se i trenutna frka napravi kao i kad smo prijavile tu osobu, a ustvari sve ostane na heštegu i statusu koji skuplja (prašinu) lajkove. Iskreno se nadam da ovaj put neće..", opisala je ona.

Jedna od njih je opisala kako je profesor direktno pozivao na seksualne odnose, te govorio kako ih zamišlja u kuhinji i kako vode ljubav.

"Bila sam još studentica, a on profesor na drugom fakultetu i direktor jedne kulturne institucije. Pošto sam bila aktivna u njoj, pozvao me na sastanak da pričamo o aktivnostima. Ja mlada, ambiciozna, željna rada. On kaže meni, ničim izazvan, a seks, voliš li seks. Ja samo prešutim kao da nisam čula i nastavim o aktivnostima. On opet, seks je super. Ja kažem, možemo li o aktivnostima. Ja sam tad imala 21, on pedesetak. I dalje je profesor na fakultetu. Ne znam i ne smijem ni zamisliti sa čim se susreću njegove studentice.
Možda koju godinu starija, on sedamdeseak, deda, danas je rahmetli. Isto sjedimo i pričamo o mogućem poslu. Vedrio i oblačio kulturnom scenom u BiH. I on također ničim izazvan, kaže, zamišljam nas u kuhinji, kako kuhamo, pa vodimo ljubav. Ja opet skrenem s teme. Sreća pa sam znala skrenuti s teme. Tokom godina rada na kulturnoj sceni, nailazila sam na svašta, ali ova dva direktna i odvratna poziva na seks nikad neću zaboraviti”, opisuje ona svoje grozno iskustvo.

"Glumica sam već dugo. Mnogi su muškarci o mene "brisali ruke" početkom moje karijere: ruka oko ramena, tapšanja po leđima, pozivi na piće, štipkanja, prostote, nabijanje kompleksa manje vrijednosti, vrijeđanja i fizičke grubosti na sceni... No, ono čega se posebno užasavam su uspomene na mog razrednika u osnovnoj školi. Početkom 5. razreda imala sam 10 (!!!) godina i vrlo brzo me počeo pozivati u kabinet i gurati mi ruku među noge. Iako sam bila super odlična učenica, uspio me uvjeriti da sam za njegov predmet totalna truba, tako da mi je morao, navodno, "poklanjati" ocjene iz testova, a ja sam to plaćala dopuštajući mu da mi zavlači ruku pod suknjicu. To je trajalo do kraja 8. razreda. Nikad to nikome nisam rekla. Kasnije je poginuo u saobraćajki", napisala je.

Među zlostavljačima ima i poznatih i javnih ličnosti, a jedna od djevojaka napisala je da je svoje neugodno iskustvo imala sa poznatim direktorom sarajevskom umjetničkog festivala.

"Poznati direktor sarajevskog umjetničkog festivala, poznat i po zapošaljavanju mladih saradnica koje su se redovno smjenjivale, je tradicionalno organizirao prijem povodom otvaranja mjeseca punog umjetničkih ostvarenja iz cijelog svijeta. Tokom prijema mi prilazi da se upoznamo, ja u svojim kasnim dvadesetim, on generacija negdje između mog tate i dede. Nakon kratkog upoznavanja me pita gdje idem nakon prijema. Polu zbunjena, polu ne vjerujući da ima namjere koje će dokazati da ima, odgovaram da idem kući. Pruža mi svoju privatnu vizit karticu i onako filmski šapče, sa vlažno-ljigavim osmijehom, 'Razmisli gdje ideš poslije.' Srećom, moj posao nije ovisio o tome hocu li krenuti sa njim kuci poslije prijema ili ne, ali ne znam kako su prosle i kako prolaze zene koje rade u umjetnickim krugovima Sarajeva. Taj festival i njegov direktor jos uvijek lijepo funkcionisu." opisala je jedna od djevojaka koje su odlučile svoje iskustvo javno predstaviti javnosti. 

Pripremio: Mirza Malović