Ziljebar i Zemri vlasnici tog kultnog Grill-a preminuli su od posljedica koronavirusa. 

Sarajevo, četvrtak u Slozi, kada utihnu gitare znalo se gdje se ide.  Na Marijin Dvor kod Trovača ili na Bjelave kod Otrova. Stvar je izbora, onaj na Marijin Dvoru je bio pristupačniji zbog lokacije ali se na Bjelave išlo zbog poznatog narandžastog sosa. Sos pordice Abazi hamburgerima i pljeskavicama davao je poseban ukus i pripita omladina uvijek ga je tražila više, a oni nisu žalili. 

Studenti iz domova, mahalci sa Bjelava, raja iz svih krajeva grada mijenjali su se na pultu za narudžbe. U ljetnim mjesecima kese sa sendvičima koji mirišu na "čarobni narandžasti sos" nosile bi se do česme na Sedreniku odakle se pruža spektakularan pogled na Sarajevo. Tako bi nerijetko dočekali zoru u zlatnoj dolini, sa hamburgerom u rukama.

Hamburger kod "Otrova" bio je sastavni dio odrasanja mnogih generacija u Sarajevu. Taj Grill nikada nije izgledao spektakularno, ni previše uredno, ali nikada nisam čuo da se kod Otrova neko otrovao. Fascinatno je bilo kako članovi porodice Abazi predano rade na svojim "proizvodima". Iako je često znalo biti glasnih prigovora pripitih omladinaca zbog ovoga ili onoga, ljubazan osmijeh i ignorisanje okoline bio je sastavni dio njihovog biznis modela. 

Četvrtak u Slozi, kao kultni dan za izlazak sarajevske studentarije nestao je davno prije virusa. Nije bilo više sviriki Blavors-a i Unplugged pluga-a, zamijenili su ih autotune-si. Davno je nestao i Trovač na Marijin Dvoru gdje je izgrađen najveći shopping centar sa svijetlećom fasadom. Sve do neki dan kada se na društvenim mrežama proširila vijest o smrti oca i sina Abazi jedino što je moglo podsjetiti na neko malo drugačije Sarajevo iz studentskih dana mnogih generacija bio je okus hamburgera sa Bjelava. 

Nadamo se da su otac i sin Abazi podijelili sa nekim tajnu svog narandžastog sosa, da ne zaboravimo kako nam je nekada bilo lijepo. Hvala za svo strpljenje, nahranjena "gladna usta", odmorite se, piše Oslobođenje.


(Admir Oručević)