Na osmom nastavku glavnog pretresa, u svojstvu svjedoka, saslušana je optužena Ramza Karajčić.

Na pitanje branioca optužene, advokata Dušana Marjanovića gdje je živjela nakon prve izdržane zatvorske kazne, optužena Karajčić je plačnim glasom izjavila da je živjela u kući s majkom, da se nisu dobro slagale te da ju je majka često napadala, maltretirala i ponižavala.

- Govorila mi je da sam njena sluškinja i izbjeglica. Psovala me, vrijeđala. Sklanjala sam joj se s očiju, sakupljala sam drva po čitav dan, prala, ribala, služila je. Ona je nosila štap. Znala me istjerati iz kuće, zamahnuti i udariti štapom po glavi. Često sam se zatvarala u sobu i plakala - ispričala je Karajčić.

Branilac ju je upitao sjeća li se tog kobnog dana, a optužena je odgovorila da je majka i tog jutra vikala na nju i govorila joj da ide iz njene kuće.

- Tog jutra ona je otišla negdje, a kada se vratila, opet me napala, govoreći mi da izađem iz kuće, da tu više neću živjeti. Uzela je sjekiru, koja je bila iza vrata moje sobe, a ja sam skočila s poda, gdje sam sjedila. Otimale smo se oko sjekire i od tog trenutka više se ničega ne sjećam - ispričala je optužena Ramza Karajčić.

Na pitanje tužiteljice Sanje Bošković koliko je njena majka tada imala godina, ona nije znala odgovoriti, rekavši da ne zna ni čitati ni pisati.

Suđenje se nastavlja 5. oktobra, kada će svoj nalaz iznijeti vještak neuropsihijatar Ratko Kovačević.