Denisova likvidacija bilo je opomena da se problemu maloljetničkog kriminala mora ozbiljno pristupiti i riješiti ga kako bi sutra svako dijete imalo pravo na život.

Svake godine, godišnjica Denisove smrti obilježava se prigodnim programom u Kataličkom školskom centru te paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća na tramvajskoj stanici kod Tehničke škole.

Denisa su likvidirali njegovi vršnjaci Nermin Sikirić, Ademir Lelović i Berin Talić. Sikirić i Talić su dobili po deset godina, a Lelović 15 godina robije.

U prilogu od prije par godina oglasio se i Nermin Sikirić koji je pred televizijske kamere sljedeće izjavio:

“Navikne se čovjek na sve al teško. U svakom zatvoru je loše. Predstavio bih se prvo, ja se zovem Nermin Sikirić i osuđen sam na 10 godina maloljetničkog zatvora zbog ubistva. Predstavio bih se ljudima da im kažem da ja nisam kriminalac. Da nisam prije djela pravio vani, niti jednog djela nisam imao. Mediji su pisali svašta i ljudima predstavili mene u loše sliku. Pisali su o meni svašta.

Bio sam zbunjen i kad sam došao u pritvor prepao sam se. Nisam znao kako šta ide. Bio sam zbunjen. Sve mi je izgledalo čudno što se tiče zatvora. Mislio sam da ćemo mi biti odvojeni, mi maloljetnici ali mi ležimo i sa punoljetnima koji su to zbog ratnog zločina, za neke prostitucije i dobivaju vikende slobodne a mi maloljetnici ne možemo dobiti vikende.

Primjetio sam na sebi da se promijenilo mnogo stvari na meni kako sam u zatvoru. Sada sam zrelija osoba a vani recimo da nisam bio takav. Vani sam bio naivan mlad, 16. godina sam imao a sata imam 27. godina. Sada sam zrelija osoba i mogu neke stvari sam odlučiti. Ne treba mi neko drugi da mi pomaže.

Razmišljaš li o svom djelu (likvidacija Denisa Mrnjavca)?

Razmišljam. Šta ću. To je bilo i prošlo. Ja nisam imao namjeru da to uradim. To se ne može vratiti.

Detalje možete pronaći OVDJE.