S ovim problemom ćete se sigurno susresti između druge i treće godine djetetovog života, ali važno je kako ćete u tom slučaju reagovati.

Opravdanje da je dijete psovke čulo isključivo od djece u vrtiću jer “mališani svašta čuju i ‘pokupe’ jedni od drugih” vjerovatno nije do kraja tačno.


Važno je znati da će se u djetetovom govoru zadržati samo one riječi koje dijete upotrebljava i koje mu porodica dopušta i ne brani.

Šta napraviti kako ružne riječi ne bi postale dio rječnika vašeg djeteta?

-Nemojte se uzbuđivati, smijati, veseliti i zabavljati kad dijete simpatično, spontano i sasvim neposredno izgovara prostu pjesmicu. Ako dijete vidi da se vi od srca smijete i njegovo recitovanje vas zabavlja, tad će se truditi da vas što češće nasmije ponavljanjem iste pjesmice.

-Ne skrećite pažnju djeteta na psovke koju izgovara.

-Potrudite se nečim drugim privući pažnju djeteta. Djeca od dvije i po do tri godine treba da zaključe kako vam to nije zabavno niti interesantno.

-Izgovorite originalan tekst pjesmice koji nije prost.

-Dijete je ponovilo pravilnu frazu za vama – odlično! Pohvalite ga za to! Recite mu kako lijepo razgovara.

-Ako dijete upotrebljava i nastavlja govoriti iste prostote (to će vam se dogoditi ako je dijete starije od tri godine) jasno mu dajte do znanja kako vam se to ne sviđa. To i recite: “Ne, ne želim to čuti od tebe”, “U našoj se kući tako ne govori”.

-Ni u kojem slučaju nemojte izgubiti kontrolu nad sobom i ne odgovarajte na ružne riječi ružnim riječima. Čak i ako vam dijete kaže nešto ružno, ne odgovarajte istom mjerom. Riječi kao što su “glupan” ili “budalo” nisu primjerene za djetetove uši.

-Sa tri-četiri godine dijete je potpuno sposobno razumjeti uzroke vašeg nezadovoljstva i u stanju je donijeti pravilan zaključak. Ako je i dalje uporno, potrebno je preduzeti određene mjere. Vaša ozbiljnost biće sama po sebi dovoljna kazna za dijete, piše CDM.

(Alen Avdić)