Bez obzira kojoj školskoj skupini pripada vaše dijete sam početak zakazanih obaveza i tačno vrijeme na određenom mjestu, predstavlja početni pritisak i stvara pomalo neraspoloženje (jer više ne raspolažemo slobodno svojim vremenom), ali može biti i divan podsticaj druženju, spoznaji novih informacija i vještina, veselim ispunjenim danima. Bez obzira kako se školarci i studenti osjećaju na početku nove nastavne godine svi imaju iste izazove, piše “Ordinacija“…
 
Važno je odabrati adekvatnu torbu

Nošenje školske torbe je veliki izazov, ako u školi ne postoje ormarići za knjige i nastavna pomagala. Često viđamo da “što manje dijete, vuče što veću torbu” i sa žaljenjem razmišljamo o bespotrebnosti prenašanja svih stvari od kuće u školu i obratno.

Lično preporučujem: da dijete u torbi ima pitku vodu u bočici koja je lagana i može se nadopuniti u školi, jer djeca piju preslatke sokove, a nedovoljno vode tokom dana, da nosi neko voće koje će biti dio užine kako ne bi jelo pekarske proizvode.

Važno je odabrati ne samo najvažnije stvari već i adekvatnu torbu, jer nošenje neadekvatne teške torbe ili nošenje torbe uvijek na jednom ramenu može tokom godine potpuno promijeniti posturu-držanje tijela kod djeteta.

Mala, lagana, dovoljno velika, sa pretincima, naramenicama ili točkićima torba ne smije biti teža od 10 % tjelesne težine što znači da djeca na početku školovanja ne bi smjela nositi torbe teške 5 kg kao sada.

Torba treba djetetu zadržavati normalan uspravan stojeći stav i omogućiti prirodni opseg pokreta. Preporučujem torbe koje imaju šire podstavljene naramenice i leđni dio, sa “mačjim očima” koje svijetle u mraku.

Sjedenje na stolici za školskom klupom je veliki izazov

Stolica treba biti ravnog sjedišta i naslona za leđa toliko visok da djetetova stopala budu ugodno oslonjena na pod a koljena i kukovi pod kutom od 90 %. Naravno da učenici starijih razreda, naročito značajno narasli, imaju evidentan problem koji ih zbog preniske stolice podstiče da se grbe nad stol koji im je prenizak. Takva djeca sjede bez oslonca na sjedne kvrge, pa se zavale na stražnjicu, povinu donji dio kičme i spuste ramena jako dolje i naprijed (kifotično držanje) ili savija kičmu postranično i u rotaciju (skoliotično držanje) kako bi održali adekvatnu visinu za pisanje.

Kroz 45 minuta takovog sjedenja smanji im se koncentracija zbog blokirane cirkulacije u području vrata i ramenog obruča što je dobra baza za glavobolje, smetnje vida ali i za trnce u rukama, bolne mišiće područja ramena vrata i lopatica, a kao posljedica počinje i hormonalna neravnoteža jer je štitna žlijezda stisnuta. Takovo dijete se nakon nastave ne zna samostalno ispraviti i promijeniti položaj tijela već postaje savinut prema naprijed u čemu pomažu i dugotrajna gledanja u pametne telefone, ili razvije kod neadekvatno vođene sportske rekreacije prenapregnutost nekih mišića a slabost suprotne grupe što se manifestuje skoliozom.

Adekvatne vježbe

Nedostatak adekvatnog vremena, u školi i nakon nje, da kontrolisanom fizičkom aktivnošću promijene pozicije i aktiviraju zapostavljene mišićne grupe. Tokom dana svaka osoba bi trebala adekvatnim vježbama uključiti cijelo tijelo kroz funkcionalne vježbe ili rad koji donosi zadovoljstvo i omogućava tijelu skladnu funkciju.

Za odrasle je nužno barem sat vremena a za djecu u razvojnoj dobi i do 4 sata kvalitetne fizičke aktivnosti, jer na taj način uče ne samo znanja i vještine već sve tjelesne sisteme dobroj funkciji što rezultira zdravljem.

Odsustvo pokreta je početak simptoma koji rezultuje bolešću i zato nam je kretanje školaraca važan faktor života. Naglašavam da bavljenjem sportskim aktivnostima bez adekvatne zdravstvene kontrole koja uključuje i stručni pregled posture može uzrokovati prenapregnutosti pojedinih mišića i tetiva te rezultirati povredama i frakturama.

Fotografije djece na internetu – trebaju li se objavljivati?

Fizička preopterećenost kod nepravilnog sjedenja, u školi ili kod kuće, kod nošenja neadekvatne školske torbe, uz manjak funkcionalne i kontrolisane tjelesne, aktivnosti važni su uzroci tegoba svakog školarca. Rješenja postoje, a najvažnije je da pogledate svoje dijete ispred ogledala u stojećem stavu i uočite razlike. Ako članci vuku prema sredini tijela kao i koljena, ako zdjelica ne stoji u istoj visini na obje strane ili ako ramena nisu u jednakoj visini a glava je nakošena u jednu stranu potrebno je da potražite mišljenje stručnjaka.

Fizioterapeut ili doktor će posturalnom procjenom i testovima pronaći uzrok disbalansa, a vi ćete vježbama sa svojim djetetom osigurati dobru poziciju i snagu za nove školske izazove.

(Merima Druškić)