Činjenica je da pojedini roditelji mogu da prema jednom djetetu osjećaju veću naklonost. Ovakva osjećanja, kako kažu psiholozi, imaju realnu i opravdanu osnovu. Takođe, oni naglašavaju da favorizovanje jednog djeteta nije problem sve dok se prema “omiljenom” ne ponašate drugačije, dok njegove uspjehe i neuspjehe ne vrednujete drugačije.
Teško da ćete od roditelja dobiti potvrdu da jedno dijete vole više od onog drugog (ili ostalih), ali statistike kažu drugačije.
U jednom istraživanju obavljenom u Velikoj Britaniji, naučnici su došli do zaključka da je ljudima urođeno da više vole jedno dijete. Istraživači tvrde da nam je evolucija “ugradila” takav odnos, jer su u dalekoj prošlosti roditelji najviše štitili najzdravije i najjače dijete koje je imalo najveće šanse da dalje “proslijedi” porodične gene.
Ipak, i domaća tradicija potvrđuje otkrića britanskih naučnika, pa postoji “pravilo” da su očevi naklonjeniji ćerkama, dok majke više vole sinove, naročito kada je najstarije dijete u porodici. Takođe, istraživanje koje je sproveo jedan američki sajt, u kojem je učestvovalo 2.212 roditelja, pokazalo je da je čak 34% majki i 28% očeva osjeća veću privrženost prema jednom djetetu, piše Labella.life.
Faktori koji utiču na favorizovanje jednog djeteta
Postoje razni faktori koji mogu uticati na izdvajanje jednog djeteta u odnosu na ostalu djecu u familiji. Genetske predispozicije, temperament, crte ličnosti, red rođenja, kultura, tradicija, pol, samo su neki u nizu faktora koji mogu uticati na favorizovanje od strane roditelja.
Stručnjaci tvrde da i sam tok porođaja može uticati na budući odnos majke i djeteta.
Bolan i dugotrajan porođaj može da stvori ambivalantna osjećanja prema bebi koja opstaju dugo vremena. Period života u kojem se žene i muškarci ostvare u ulozi roditelja, može da utiče na njihov odnos sa djecom. Beba ponekad dođe u trenutku kada ste odlučili da se posvetite karijeri ili njeno rođenje promijeni vaš odnos sa partnerom, a vezu između ova dva događaja je teško zaboraviti.
Zbunjuće osjećanje da vam je jedno dijete draže od ostale djece može da izazove grižu savjesti kod roditelja.
Roditelji ne treba da se osjećaju krivim zbog samog osjećanja, ali su dužni da se ponašaju odgovorno i pošteno u vaspitanju, odnosno da svojim postupcima ne favorizuju jedno dijete u odnosu na ostale jer to može da dovede do štetnih posljedica u formiranju ličnosti i kod “omiljenog” djeteta kao i kod ostale djece.
Psiholozi naglašavaju da je naklonost ka jednom djetetu u redu, sve dok se to ne odražava na odnos i količinu ljubavi koju djeca dobijaju. Roditelji bi trebalo da minimalizuju favorizovanje, da poštuju individualnost svakog djeteta i da postupaju fer. Uvijek će se dogoditi da nam jedno dijete “više leži”, da je mirnije, poslušnije, da nam je lakše da se s njim izborimo. Godinama takvo ponašanje izaziva u nama osjećaj da smo mu naklonjeniji, što ne bi smjelo da postane kriterijum po kojem ćemo određivati pravila ponašanja. Sa svakim djetetom treba postupati drugačije, u skladu s njegovom ličnošću i okolnostima. Ponekad bolešljivija djeca izazivaju veću empatiju kod roditelja, što je razumljivo.
Neka djeca su otvorenija, druga žele da budu prihvaćena, dok je trećima potrebno više nježnosti. Zadatak roditelja je da prepozna te potrebe i da svoje ponašanje uskladi s tim.
Važno je razlikovati ljubav kao osjećanje i način na koji je pokazujemo. To znači da moramo biti dovoljno zreli i samosvjesni da sebi priznamo da smo naklonjeniji jednom djetetu, ali da budemo pravedni i da svima pokazujemo ljubav, približno na isti način. Praviti razliku je u redu, ali iskazivanje ljubavi prema djeci sa tim ne bi trebalo da ima bilo kakve veze, piše Labella.life.
Šta činiti
Za početak, preispitajte sebe i svoje ponašanje. Potrudite se da favorizovanje svedete na minimum, i da svako dijete osluškujete istim žarom. Svako dijete ima svoje potrebe, interesovanja, želje i pravo na bezuslovnu roditeljsku ljubav. Nikada nemojte upoređivati djecu, očekivati da će po osobinama ličiti na mlađeg ili starijeg brata ili sestru. Svako od njih mora da ima svoj put razvoja, a vaše je da ih podržite, volite, štitite…
(Alen Avdić)