Ako ste do druge godine primijetili da vaš mališan kasni u razvoju govora, ali se nadate da će se sve, kako se to često misli, promijeniti do polaska u predškolsko, možda bi trebalo da ga, ipak, odvedete do logopeda. Samo pravovremeno otkrivanje uzroka i uključivanje djeteta u terapiju može da spriječi ili otkloni jezičko-govorni poremećaj.

Razvoj jezika zavisi od mnogih činilaca, koji su nekada van naše kontrole, poput bioloških, anatomskih. Međutim, s obzirom na to da je jezik instrument za socijalno snalaženje djeteta, odnosno za komunikaciju sa drugim ljudima, jezik zavisi i od socijalnih činilaca, koji mahom mogu biti u našoj kontroli.


Stručnjaci preporučuju da ga odvedete kod logopeda ukoliko je dijete rođeno pod određenim rizikom (ima genetske predispozicije za poremećaj u govoru, desila mu se produžena žutica, hipertonija ili hipotonija) i ako primijetite sljedeće stvari:

* Do godinu i po ne može da identifikuje ni nekoliko osnovnih predmeta niti se odaziva na ime. Dijete ne usmjerava pažnju na govor ljudi oko sebe, ne podražava zvukove iz svoje okoline; ne razumije jednostavne govorne naloge (ne taše, ne maše, ne pokazuje gdje mu je glava, gde su ruke…).

* Do druge godine ne razumije jednostavne verbalne zahtjeve. Isto tako, kada sa dvije godine govori na nivou pojedinačnih riječi, odnosno nema prostih rečenica (poput: “Daj vodu”).

* Do treće godine mu je govor vrlo teško razumljiv. Do tog uzrasta govor bi trebalo da bude razumljiv, a da rječnik sadrži barem 500 riječi.

* Nije savladao najveći broj glasova maternjeg jezika do četvrte godine. Obratite pažnju da li vaše dijete miješa određene suglasnike (poput B i P, ili D i T, J i V, L i J itd.) da li pravilno izgovara glasove (i da li uopšte ima sve glasove).

* Između druge i pete godine se javlja mucanje. Važno je da se na vrijeme počne sa radom na pravilnoj artikulaciji, kako bi glas mogao da se automatizuje. Što duže čekate, veća je vjerovatnoća da će problem biti manje podložan korekciji.

(Alen Avdić)