Porodično čuvanje djece je jako raširena djelatnost koja nije regulisana postojećim zakonima, iako u okviru klasifikacije djelatnosti postoji mogućnost za njeno obavljanje pod šifrom 88.91 koja se odnosi na „djelatnosti dnevne brige o djeci“.
 
Za zaposlene roditelje, jedan od najčešćih oblika dnevne brige o djeci do tri godine je zapošljavanje dadilje u vlastitom stanu ili odvođenje djeteta na čuvanje u dadiljinom stanu. 

Osim zapošljavanja dadilje, postoji i dnevna briga o djeci u stambenim objektima, gdje se radi u grupama s predškolskom ili školskom djecom, što dodatno smanjuje cijenu usluge. Da je takva djelatnost općeprisutna, dokazuje i broj oglasa za čuvanje jednog ili više djece u manjim grupama u stambenim objektima na području KS. 

Iz NS istuču da je „ova praksa prisutna i kod nas decenijama, ali se zakonski ignoriše.“
 
Zastupnica Neira Dizdarević kaže kako bi usvajanje zakona o djelatnosti porodičnog čuvanja djece bilo od višestruke koristi za društvo. Roditelji bi mogli birati između institucionalne i vaninstitucionalne brige o djeci, postojala bi mogućnost brige o djeci u malim grupama od strane profesionalno osposobljenih osoba, a uveo bi se nadzor nad uvjetima u kojima djeca borave i načina na koji se s njima radi.
 
„Ovaj zakon bi donio pravnu sigurnost za roditelje i pružaoce usluga, ali bi omogućio i samozapošljavanje dobrog dijela nezaposlenih osoba te smanjio sivu ekonomiju. Uz to, označio bi i aktivan pristup pravima, zdravlju i dobrobiti djece, te bi nas približio zakonskim okvirima i dobroj praksi razvijenijih zemalja Europe i svijeta“, ističe Dizdarević. 


(Patria/Admir Oručević)