Pitanje koje sve češće čujemo od zabrinutih roditelja koji primijete da postoji neki vid kašnjenja u razvoju njihovog djeteta je: “Da li smo došli prerano?”

Svako dijete ima svoj tempo razvoja, koji je individualan, ali ipak postoje određene faze razvoja koje svako dijete treba da savlada u određenom uzrastu. Kada se to ne desi, riječ je o razvojnom kašnjenju. Kada postoji kašnjenje bitno je uočiti problem i adekvatno stimulisati razvoj djeteta.

Već u uzrastu od dva mjeseca javlja se prva faza u razvoju govora i jezika.

Naizgled besmislene faze brbljanja i gukanja vode do pojave prve riječi. To znači da se tada mogu primijetiti prvi znaci razvojnog kašnjenja.

Ovo su neki od znakova kašnjenja u govorno-jezičkom razvoju na koje treba da obratite pažnju:

– kašnjenje faze gukanja (gukanje se javlja između 2. i 4. mjeseca)

– kašnjenje faze brbljanja (brbljanje se javlja između 5. i 6. mjeseca)

– kašnjenje pojave prve riječi (prva riječ se javlja između 9 mjeseci i godinu i po dana)

– ako dijete ne usmjerava pažnju na govor drugih ljudi, ako ne oponaša onomatopeje

– dijete koje ne tapše, ne maše, ne pokazuje gdje mu je glava

– ako sa godinu i po godine nije progovorilo

– ako u uzrastu od dvije godine u rječniku ima tek nekoliko riječi, ne razumije jednostavne i situacione naloge, ukoliko nema prostih rečenica

Ukoliko u uzrastu od 12 mjeseci dijete ne reaguje na govor, to može biti znak za brigu, jer tada dijete treba da koristi gestove, da reaguje na govor drugih ljudi, da razumije jednostavne naloge. To znači da dijete razumije komunikaciju. U tom periodu se javlja i prva riječ.

Sa dvije godine dijete bi trebalo da imenuje predmete, bića i radnje koje svakodnevno ima u svom iskustvu. U tom uzrastu treba da se javi i začetak dvočlane rečenice, prenosi CDM.

Preporuka stručnjaka sa višegodišnjim iskustvom u radu sa djecom sa govorno-jezičkim problemima uvijek glasi isto: “Kucajući na naša vrata već ste napravili prvi korak ka rješavanju problema. I, ako su vam rekli da ste došli prerano, ne vjerujte. Dođite ranije.”


(Lejla Trle)