Svi smo u proteklih par godina naučili osnovne pojmove vezane za zarazne bolesti. Iskušani pandemijom COVID-19 još jednom smo svjedoci kako zarazne bolesti mogu dovesti do smrtnih ishoda, te kako borba protiv širenja ovih bolesti je prioritet bez premca.

Upravo zbog toga se postavlja pitanje odbijanja vakcinacije djece protiv zaraznih bolesti koje je svijet iskorijenio ili je na ivici da ih iskorijeni. Pronalazak vakcina i antibiotika su najveća dostignuća u medicini u 20. stoljeću, a po čovječanstvu sigurno najveća dostignuća.

Vakcinacijom se postiže otpornost (imunost) organizma prema određenim teškim zaraznim bolestima. Širenjem vakcinacije nastaju i antivakcinalne ideje koje su u početku imale diskretan uticaj u ograničenim područjima, ali dostupnost interneta kao i širenje ovih ideja od osoba iz showbiza učinile su da imamo sve manje djece koja se vakcinišu.

Na koje bolesti vakcinišemo djecu?

U BiH vakcinacije se vrši protiv tuberkuloze (BCG vakcina), hepatitisa B (Hep.B vakcina), difterije, tetanusa, velikog kašlja (DTP-a vakcina), dječije paralize (IPV-inaktivna), infekcija uzrokovanih sa Haemophilus influenzae tip B (Hib vakcina), krzamaka, rubeole i zaušnjaka (MRP vakcina), vakcina protiv difterije i tetanusa za djecu stariju od 7 godina (dT) i vakcina protiv tetanusa (TT). U toku je uvođenje vakcine protiv HPV, za djevojčice.

Vakcinacija koja se obavlja u našoj državi usklađena je sa standardima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u zemljama zapadne Evrope su omogućene vakcinacije i protiv drugih zaraznih bolesti (pneumokok, meningokok, itd.).

Šta su najveći razlozi za debatu ‘vakcera’ i ‘antivakcera’?

U debati se često kao argument koriste reakcije djece na vakcinu. Moguće su reakcije na vakcinu i najčešće su blage, brzo prolaze i ne ostavljaju posljedice (bol, otok i crvenilo na mjestu davanja, temparatura, glavobolja, uznemirenost, osip) i pri vakcinaciji se roditelji na njih upozore i dobiju upute šta u tom slučaju poduzeti).

Jedan od argumenata je i preskakanje redovne vakcinacije. Vakcinacija prekinuta iz bilo kog razloga (bolest, privremene kontraindikacije, nemar roditelja) nastavlja tamo gdje se stalo. Propagiranje nevakcinisanja dovodi do pada broja vakcinisanih što nas može u 21-om stoljeću uvesti u pojavu teških zaraznih bolesti, epidemijsku, dječije paralize, tetanusa, difterije, hepatitisa B, krzamaka, zaušnjaka, rubeole, meningitisa, velkog kašlja koji kod oboljelih imaju vrlo tešku kliničku sliku, visok procenat komplikacija sa trajnim posljedicama i visoku smrtnost.

Studije WHO su dokazale da se autizam ne može dovesti u vezu niti sa jednom vakcinom. Vakcinacija nema nikakve veze sa intolerancijom na mlijeko, a u slučaju dokazane alergije na jaja, dovoljno je dijete zadržati pola sata u domu zdravlja na opservaciji nakon primljene MMR vakcine kaže doktor Ahmed Pašalić iz Zenice za portal Crna-Hronika.

Određene soli koje se nalaze vakcinama su u količinama koje nikako ne mogu izazvati alergiju ili bili kakav efekat na CNS.

Vakcine jesu ”opasne”, ali samo za uzročnike koje preveniraju. 


(Erna H.)