Prošlo je gotovo 10 godina otkako je puknuo balon na američkom tržištu nekretnina. Prošlo je šest godina otkako je insolventnost Grčke izazvala evropsku dužničku krizu. Ono što povezuje te epizode je rapidan rast dugova, nakon čega je uslijedilo pucanje balona, piše taj ugledni sedmičnik u tekstu pod naslovom "Beskrajna priča".

Treći nastavak dužničke hronike upravo se razotkriva. Ovog puta u zemljama u razvoju. Investitori su već smanjili svoju imovinu u tim zemljama, ali puna agonija usporavanja rasta tih ekonomija tek slijedi.

Dužničke krize u siromašnijim zemljama nisu ništa novo. Na neki način ova će biti manje dramatična od bankrota i udara na kurseve kakvi su zabilježeni u krizama 1980-ih i 1990-ih godina. Naime, danas većina zemalja u razvoju ima fleksibilnije kurseve, veće rezerve i manji udio duga u stranim valutama. Uprkos tome, prasak će naštetiti rastu tih ekonomija više nego što mnogi očekuju, piše The Economist, prenosi Poslovni.hr.

U sva tri nastavka ove dužničke trilogije ciklus počinje odljevom kapitala preko granica, izazivajući pad kamatnih stopa i povećan rast kreditiranja. U Americi, odredištu globalne štednje, ponajviše iz Azije, to se prelilo u krizu drugorazrednih nekretninskih vrijednosnica s razarajućim rezultatima. U eurozoni su štedljivi Nijemci pomogli napuhavanju cijena nekretnina u Irskoj i prevelikoj javnoj potrošnji Grčke.

A kada su se baloni u bogatim zemljama rasprsnuli, povukavši kamatne stope na najniže nivoe u historiji, tok kapitala promijenio je smjer. Novac se odljevao iz bogatih u siromašnije zemlje. Bio je to dobar smjer, ali izazvao je novu pijanku: previše zaduživanja prebrzo, a puno kredita uzele su kompanije za finansiranje nerazumnih projekata ili kupovanje skupe imovine.

Rezultat - dugovi u zemljama u razvoju skočili su sa 150 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) 2009. godine na 195 posto. Korporativni dugovi skočili su s manje od 50 posto BDP-a u 2008. godini na gotovo 75 posto.

Međutim, sada se taj uzlet bliži kraju. Usporavanje rasta kineske ekonomije i niske cijene sirovina zamračili su izglede, dok će visok kurs dolara i približavanje povećanja kamata u SAD-u smanjiti priliv jeftinog kapitala.

Račun stiže na naplatu. Neki dužnički ciklusi završavaju krizom i recesijom, što se vidjelo u debaklu na američkom tržištu nekretnina i u agoniji eurozone. Drugi završavaju usporavanjem rasta ekonomije jer zajmoprimci prestaju trošiti, dok kreditori traže načine da se pokriju, piše The Economist.

Razmjeri kreditnog buma u zemljama u razvoju pokazuju da će otrežnjenje biti bolno. U zemljama u kojima je zaduženost privatnog sektora porasla za više od 20 posto BDP-a, tempo rasta BDP-a usporava se za tri postotna boda u tri godine nakon što je kreditiranje dosegnulo vrhunac.

Međutim, kolike će biti štete ovisit će i o lokalnim faktorima, primjera radi, o tome koliko su se prilagodili kursevi valuta, a u osnovi se većina zemalja u razvoju može podijeliti u tri skupine, poručuje The Economist.

U prvu skupina ulaze zemlje u kojima će nakon kreditnog buma uslijediti duži mamurluk, ali ne i infarkt. U toj su skupini Južna Koreja, Singapur, kao i Kina. Te zemlje imaju i dalje snažno oružje za zaštitu od odljeva kapitala, kao i velik višak na tekućem računu. Vlasti u tim zemljama imaju sredstva za pomaganje prezaduženima i ne pokazuju volju da dopuste njihov bankrot.

Međutim, skrivanje problema ispod tepiha neće previše pomoći. Kompanije koje bi trebale propasti vršit će pritisak na bilance banaka, a pritisak će vršiti i preveliki kapaciteti u određenim sektorima. Sve to usporit će rast ekonomije, ali ne bi trebalo doći do značajnije krize, piše The Economist.

U drugu grupu ulaze rizičnije zemlje koje nemaju ista sredstva za podršku prezaduženim kompanijama i nemaju snažniju odbranu od odljeva kapitala, a od većih ekonomija u tu grupu ulaze Brazil i Turska, koje imaju deficite na tekućem računu i velike dugove u stranoj valuti.

Treća grupa, u kojoj su među ostalim Indija, Argentina i Rusija, obuhvaća zemlje u razvoju koje će ili izbjeći ozbiljnije probleme ili su ih već prošle.

Ako se zanemare neke svijetle tačke, sve ostalo najavljuje još jednu blijedu godinu za globalnu ekonomiju. Međunarodni monetarni fond (MMF), doduše, očekuje iduće godine ubrzanje rasta ekonomija u razvoju, ali lekcije iz prošlih dužničkih ciklusa sugerišu da je vjerovatnije usporavanje rasta, piše The Economist.

A slabost zemalja u razvoju, koje čine više od polovine globalne ekonomije, ima danas znatno veći uticaj nego prije. Slabiji rast u tim zemljama znači udar na zarade multinacionalnih kompanija i tokove kapitala izvoznika. Niske cijene sirovina pomažu, primjera radi, zemljama uvoznicama nafte, ali vrše snažan pritisak na zaduženi rudarski sektor.

Evropska otvorena ekonomija najviše je izložena slabljenju potražnje u zemljama u razvoju, zbog čega se očekuje dalje labavljenje monetarne politike Evropske centralne banke (ECB). Međutim, dilema američkih vlasti oko politike više je akutna.

Razlika između monetarne politike SAD-a i ostatka svijeta izvršit će pritisak na jačanje dolara, što će naštetiti američkim izvoznicima i njihovim zaradama. A valovi kapitala mogli bi ponovo potražiti američke potrošače, koji su skloni zaduživanju. U tom slučaju, svjetske dužničke krize mogle bi završiti upravo tamo odakle su i krenule, zaključuje The Economist.  

(Nedim Pobrić)