List piše da bi Hrvatska elektroprivreda uskoro mogla u svom portfelju imati novu elektranu na ugalj, a prema saznanjima novinara Marka Biočina već nekoliko mjeseci HEP vodi ozbiljne razgovore o mogućem preuzimanju termoelektrane Stanari u Bosni i Hercegovini. 

Radi se o 500-tinjak miliona dolara vrijednoj elektrani snage 300 megavata s pripadajućim rudnikom, koja je prošle godine počela s radom, a u vlasništvu je kompanije EFT – srbijankog veletrgovca električnom energijom Vuka Hamovića.

Kroz najveću maloprodajnu mrežu benzinskih pumpi u BiH Hrvatska već upravlja dobrim dijelom naftnog tržišta u BiH, kroz trgovači lanac Konzum upravlja prodajom hrane i roba za široku potrošnju a sada bi Hrvatska mogla postati važan faktor i na tržištu električne energije u BiH.

Mnoge dileme

Informacije o razgovorima nisu željeli komentirati ni u HEP-u niti u EFT-u, no prema informacijama koje su Jutarnjem potvrđene od dva neslužbena, ali međusobno neovisna izvora, već je održano više sastanaka na temu moguće akvizicije između predstavnika dvije kompanije, a HEP-ovo izaslanstvo po toj je temi nedavno boravilo u Beogradu te posjetilo i samu elektranu. 

- Ove informacije zasigurno će pobuditi veliki interes javnosti i poslovne zajednice, ne samo zato što se radi o potencijalno najvažnijoj transakciji u elektroenergetskom sektoru jugoistočne Evrope ove godine, nego i zato što se radi o poslu koji uz sebe veže mnoge dileme, od ekoloških, preko poslovnih, do čak i geopolitičkih – piše Jutarnji.

Termoelektrana Stanari prva je privatna investicija u neki veliki konvencionalni proizvodni elektroenergetski objekt na području zemalja bivše Jugoslavije. Priča je počela 2004. godine kad je EFT pobijedio na međunarodnom javnom tenderu koji je Vlada Republike Srpske raspisala za odabir strateškog partnera u rudniku Stanari. Radi se o rudniku smeđeg ugljena - lignita - s procijenjenim geološkim rezervama od 88 miliona tona. Kako potražnja za smeđim ugljem u regiji pada, EFT je odlučio na lokaciji graditi termoelektranu. Inicijalni projekt bio je da se gradi termoelektrana snage 400 megavata koja bi proizvodila oko 3 teravatsata energije godišnje. Tehnološko rješenje trebao je isporučiti francuski Alstom, a financijer projekta bila je Evropska banka za obnovu i razvoj. Ipak, kako su ti pregovori propali, EFT se okrenuo istoku te u Kini dogovorio financiranje s tamošnjom razvojnom bankom (China Development Bank), a za isporučitelja tehnologije prihvatio tamošnji Dongfang Electric Corporation. Kako su Kinezi nudili nešto stariju generaciju tehnologija od Alstoma, izmijenjen je i projekt, pa je instalirana snaga elektrane reducirana za četvrtinu, planirana proizvodnja smanjena na 2 teravatsata godišnje, a bruto efikasnost sa 43 na 38,5 posto.

Ta promjena projekta izazvala je veliko nezadovoljstvo lokalnih ekoloških udruženja, koje su podigle i nekoliko tužbi tvrdeći da će elektrana - zbog korištenja zastarjele tehnologije - za dva do tri puta premašiti nivou dozvoljenih štetnih emisija koje su dopuštene temeljem pravila Evropske unije, kojih se i BiH temeljem članstva u Energetskoj zajednici mora početi pridržavati od 1. januara 2018. Ipak, temeljem službenih podataka o izvršenom testu pouzdanosti elektrane za vrijeme probnog rada, čini se kako su te slutnje, barem zasad, neutemeljene. Termoelektrana u Stanarima postigla je čak i znatno veći nivo bruto efikasnosti od planiranog (40,2 posto), a zabilježene štetne emisije (SO2, NOx, čvrste čestice) ispod su evropskih limita.

Može li biti isplativo?

Veći problem elektrane, piše list dalje, barem što se njezinog aktualnog vlasnika tiče, jest ekonomski. Naime, stanje na regionalnom, pa i evropskom tržištu električne energije radikalno se promijenilo od 2008. kad je cijeli projekt koncipiran. Veliki upliv prethodno subvencionirane “zelene energije” u sastav radikalno je smanjio cijene energije na veleprodajnim tržištima, što je u problem gurnulo sve operatore konvencionalnih termoelektrana, naročito onih novih koje opterećuju visoki amortizacijski troškovi. Iako razlozi zbog kojih EFT razmatra prodaju elektrane u Stanarima nisu poznati, pretpostavlja se da je kompanija - koja se dominantno bavi samo trgovinom energijom - u aktualnim okolnostima niskih cijena mučila s otplaćivanjem kredita. No, može li onda to biti isplativa investicija za HEP?

Čak i nakon provedbe vrlo kompleksnih analiza i proračuna, na to pitanje je teško dati decidirani odgovor, no evidentno je da je ta računica za kompaniju kakav je HEP (bavi se i proizvodnjom i veleprodajom i maloprodajom) znatno drukčija nego što je za kompaniju poput EFT-a. Tokom posljednjih godina HEP posluje iznimno profitabilno, na hrvatskom tržištu drži dominantnu poziciju, a sve se ambicioznije širi i u susjednim zemljama. 

Čeka se nova Vlada

S obzirom na ne baš sjajnu povijest HEP-ovih pokušaja akvizicija i realizacije projekata, nerealno je očekivati da bi ikakva odluka mogla biti donesena prije kraja godine, a do tada bi Hrvatska, opet, mogla dobiti novu Vladu. S, opet, novom energetskom politikom..., zaključuje između ostalog Jutarnji, prenosi NAP.

(Patria / Haris Ahbabović)