Granica siromaštva za četvoročlanu obitelj je 25.000 dinara mjesečno ili nešto manje od 210 eura, objavljeno je u povodu Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva 17. listopada.

Siromašna četvoročlana obitelj mjesec dana živi s manje od 210 eura, dok obitelji u riziku od siromaštva imaju mjesečno na raspolaganju manje od 60 posto prosječnih primanja u Srbiji, koja su u kolovozu ove godine bila oko 390 eura.

Tijekom 2016. u Srbiji je bilo 3,6 posto ili oko 260.000 ekstremno siromašnih koji su mjesečno prihodovali manje od 11.694 dinara ili oko 99 eura, što je granica siromaštva koju je odredila srbijanska vlada.

Oko pola milijuna siromašnih, među kojima su jedna petina djeca, čini 7,6 posto ukupne populacije, dok je u zoni rizika od siromaštva više od četvrtine stanovnika - 25,4 posto. Srbija, prema podacima Svjetske banke iz 2016. godine, ima 7,057 milijuna stanovnika.

Istraživanja pokazuju i da je u porastu broj siromašnih koji rade i redovito primaju plaće te da je sve veći jaz između bogatih i siromašnih, navodi član Upravnog vijeća Europske mreže Slobodan Cvejić.

Čak 38,7 posto ljudi nalazi se u riziku i od siromaštva i od socijalne isključenosti, tako da u bijedi ili na samoj ivici bijede žive nezaposleni, samohrani roditelji, veliki broj samaca, djeca i mladi, Romi, interno raseljeni s Kosova, osobe sa visokim stupnjem invaliditeta, stari i osobe bez mirovine.

Zabrinjava činjenica da Srbija u europskim okvirima ostaje jedna od najugroženijih zemalja. Prag rizika siromaštva na mjesečnoj razini za pojedinca je nešto više od 130 eura, a u usporedbi sa zemljama članicama EU niži je od svih osim Rumunjske, objašnjavaju u timu srbijanske vlade za socijalno uključivanje i smanjivanje siromaštva.

Regionalno promatrano, siromaštvo u Srbiji najmanje je na području Beograda, koji ima oko četiri posto siromašnih, dok je najviša stopa siromaštva u regiji južne i istočne Srbije - 13 posto, objavili su u utorak beogradski mediji pozivajući se na resorni tim srbijanske vlade.

Jedan od problema u borbi protiv siromaštva je i činjenica da Srbija već dva desetljeća nema socijalne karte pa je u praksi paradoskalna situacija da, primjerice, istu cijenu kilovata struje ili kubičnog metra utrošene vode jednako plaćaju najsiromašniji, koji jedva preživljavaju i tajkuni, čija se potrošnja struje mjeri tisućama kilovata zbog podnog grijanja ili zagrijavanja vode u bazenima. 

(Fena / Haris Ahbabović)