Pa skoro sve države Zapadnog Balkana, u ovom slučaju su izuzetak Ukrajina i Moldavija a ranije Turska, jedine države koje su izrazile želju za članstvom u EU a nisu primljene. 

Da nisu na čisto sa Zapadnim Balkanom pokazuje i činjenica da je zvanična politika EU da su navodno otvorena vrata za ove države, ali praksa pokazuje da ni sama EU nije jednoglasna ni sigurna na koji način ove države integrisati u svoje elitno društvance, a tome u prilog ide i činjenica da je upravo spomenuti Macron blokiranje otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom o pristupanju EU. 

Od Balkana do pogrdne balkanizacije 

Od kraja 19. st. riječ Balkan sve se više povezuje s političkom konotacijom i odnosi se na države nastale raspadom Otomanskog Carstva. 

Najvažniji pojam izveden iz riječi Balkan je balkanizacija, koji se koristi da bi se njime označilo razdjeljivanje geografskih i političkih cjelina po nacionalnoj osnovi.

Ali, paradoksalno, ovaj pojam nije stvoren kada su se balkanski narodi otcjepljivali od Otomanskog Carstva, nego poslije Prvog svjetskog rata jer je tadašnji raspad velikih carstava podsjećao na prethodni raspad Otomanskog pa se termin balkanizacija koristio za uspoređivanje. (Stvaranje Kraljevine Jugoslavije bio bi proces suprotan balkanizaciji.) Od tada i riječ Balkan dobiva negativnu konotaciju.

Izraz balkanizacija prvi put se spominje u New York Times-u, 20. prosinca 1918. U jednom intervjuu, njemački industrijalac Ratenau kazao je da će nepravedni mirovni ugovori nakon Velikog rata „uništiti Njemačku za buduće generacije“, a „rezultat tog užasa bit će balkanizacija Europe“.

Poslije Drugog svjetskog rata, pojam balkanizacija ušao je u upotrebu na početku procesa dekolonizacije. 

Odvajanjem crne Afrike od Francuske, balkanizacija je ušla u politički rječnik Francuske da bi označila probleme s kojima se suočilo osam neovisnih afričkih država.

U sličnom značenju je korišten i u engleskim medijima. Pisalo se da u „Zapadnoj Africi postoje svi uvjet za nastanak ‘balkanske situacije’“.

Uskoro će se, piše Todorova ugledna bugarska historičarka, termin balkanizacije početi odvajati od konteksta međunarodnih odnosa. Tako je jedan Austrijanac šezdesetih godina 20. st. pisao o balkanizaciji Austrije kritizirajući neodgovornost i korupciju austrijskih institucija.

Pojam balkanizacija polagano se počinje odvajati od Balkana i povezivati s različitim društvenim problemima koji mogu kulminirati u najgorem barbarstvu koje svako malo izbija u pojedinim dijelovima svijeta. 

Bauk balkanizacije, koji se više ne dovodi u vezi s geografskom odrednicom Balkana, počeo je, pisali su američki novinari početkom devedesetih, ponovno kružiti Balkanom.

Zbog čega je, pita se Todorova (ugledna bugarska historičarka), usprkos tolikom bogatstvu pojmova, riječi i zvukova, pridjev „balkanski“ otrgnut od svoje ontološke osnove i stvoren kao jezički korov? 

Ugledni svjetski mediji o ulasku Balkana u EU bez balkanizacije na primjeru Srbije i Kosova

Skoro dva desetljeća od završetka posljednjeg rata na Balkanu, postoji šansa da termin “balkanizacija” postane stvar prošlosti, navodi agencija Bloomberg te tvrdi da sve zemlje bivše Jugoslavije sada imaju realne šanse za članstvo u Evropskoj uniji, ali napominje da na tom putu treba riješiti još “nekoliko sukoba”, od kojih kao najintenzivniji pominju onaj između Srbije i Kosova.

Bloomberg u tekstu pod nazivom “Zamislite Balkan bez balkanizacije” podsjeća na prvi susret predsjednika Srbije i tadašnjeg predsjednika Kosova, Aleksandra Vučića i Hashima Thacija, u Austriji, gdje su razgovarali o mogućim kompromisima, uz opasku da je “to bio momenat nade”.

Agencija, međutim, dodaje da će biti neophodno mnogo više strpljenja da bi se od nade nastali opipljivi rezultati.

Evropska unija je, kako se navodi, “neporecivo najefektivnija mirovna mašinerija, s tendencijom da izbriše granice i umiri sporove bez upotrebe sile”, a do sada su samo dvije bivše jugoslovenske države, Slovenija i Hrvatska, postale njene članice.

“Ostalih pet, ako se Kosovo računa, kao posljednje koje je proglasilo nezavisnost, koju ne priznaje pet država članica EU-a, ostaju na čekanju”, navodi se u tekstu.

One su, navodi Bloomberg, “sputane ekonomskom zaostalošću i korupcijom, kao i sukobima kakve EU ne želi unutar svojih okvira”.

Srbiju Bloomberg naziva prvakom u trci za članstvo u EU, ali navodi da je pred njom težak zadatak, jer, kako objašnjava, EU od nje zahtijeva “sveobuhvatan, pravno obavezujući sporazum za normalizaciju odnosa s Kosovom”, i to je, tvrdi agencija, uslov za pridruživanje, što je, dodaje, uslov i Kosovu za napredak.

Pregovori o normalizaciji, koji traju od 2011. godine, po ocjeni Bloomberga, idu “bolno polako”.

U tekstu se podsjeća da je upravo zbog toga tadašnja šefica evropske diplomatije Federica Mogherini ohrabrila Vučića i Thacija da potraže politički kompromis, ali konstatirala da su prepreke bile velike.

“Vučić je nedavno pohvalio bivšeg jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića, koji je umro 2006. godine, tokom suđenja za ratne zločine, karakterizirajući ga kao ‘'velikog vođu’’. On i Thaci, koji je nekada bio pripadnik kosovskih gerilskih snaga koje su se borile protiv Miloševića, moraju prikriti međusobne antipatije samo da bi razgovarali. Uspomene na rat na Kosovu su i dalje snažne”, navodi se u tekstu.

U  trenutku kada su se Vučič i Thaci pojavili na pregovorima 2018. godine o mogućnosti razumjene teritorija kao rješenju, na kratko je djelovalo kao da bi se nekim čudom stvari mogle uskoro razriješiti, primjećuje Bloomberg, ali i konstatira da je taj utisak najvjerovatnije preuranjen.

U tom smislu, agencija pominje da su se i stručnjaci iz Srbije i sa Kosova samo nasmijali na upit da kažu na kojoj je tački trenutno process normalizacije te zaključuje: “O čemu god da strane pregovaraju, to nije za javnost.”

Balkan i godina rata u Ukrajini 

Vojni analitičar Nedžad Ahatović je na godišnjicu invazije Rusije na Ukrajinu pojasnio odnose unutar Balkana ali i posljedice rata u Ukrajini.

"Osim konkretnih i globalne posljedice rata u Ukrajini se također mogu lako definisati. Prvo, Ukrajina će uvijek biti potencijano krizno žarište. Drugo, kako god rat bude tekao, završit će se mirovnim sporazumom koji će podijeliti ovu veliku zemlju koja teško da će više ikad biti u svojim međunarodno priznatim granicama. Treće, socijalna trauma i na rusko i na ukrajinsko društvo će uslijed ovog brutalnog rata biti decenijama na neprihvatljivom nivou. Četvrto, svijet koji je na različite načine porodio rat u Ukrajini će biti hladniji, arogantniji i podijeljeniji nego ranije. Svi će sada jako da brinu o svojim resursima i da ih nagomilavaju u skladu sa svojim mogućnostima, što će dodatno osiromašiti i uništiti planetu, a siromašne učiniti još siromašnijim.", napisao je Ahatović. 

"Bipolarna podjela svijeta će biti novi politički trend, gdje će se naklonost prema jednoj strani mjeriti po nivou demokratije ili Putinove kleptokratije i nivoa tajkunizacije i kriminalizacije društva.
Ako pogledamo naš region, vidjet ćemo da Putinova kleptokratija i tajkunsko-kriminogeno društvo svoju punu afirmaciju imaju u našem manjem entitetu RS, kojem prije neki dan Ruska Duma pravi stojeće ovacije na “balu vampira” iliti posjeti delegacije NSRS-a Ruskoj Dumi. Za RS-om odmah ide i Srbija, pa Crna Gora. Ruski utjecaj na Balkanu ima svoje države, političare i političke stranke, medije, paramilitarne organizacije, Srpsku pravoslavnu crkvu.

Zapad je očito u velikom deficitu sa utjecajem na Balkanu kojeg produbljuje sa svojim potezima koji pokazuju njihovo apsolutno odsustvo kompetencije i karaktera.

Rusija to iskorištava i briljantno nastoji zadržati status quo u kojem se umjesto kretanja ka NATO-u i EU region kreće ka dubljoj tajkunizaciji i kriminalizaciji društva u kojoj je država u kohabitaciji sa organiziranim kriminalom po ugledu na Rusiju. Konsekvence takvog odnosa Zapada prema regionu će biti da će Putin kao i SSSR imati svoje saveznike u Evropi ne samo među desno orijentiranim evropskim političarima, već i formalno-pravno u čisto vojnom savezu sa državama Balkana koje će biti dio novog ruskog svijeta. Treba obratiti pažnju na na činjenicu da je Putin u svom nedavnom obraćanju poništio dekret o suverenitetu Moldavije. Sljedeća je nedvojbeno BiH i kriza oko secesije entiteta RS sa kojom će se međunarodna zajednica na čelu sa Briseloom i Washingtonom vrlo brzo morati suočiti kada se pitanje Kosova riješi.", zaključuje Ahatović. 

(Piše: Erna Hadžić)