Kako postići da djeca budu spremna i otvorena pričati sa odraslima, Lončarica objašnjava da je djeci potrebna svakodnevna pažnja da bi se to postiglo. 

"Generalno, djeci bi trebali svakodnevno posvećivati pažnju, u nekim njihovim svakodnevnim brigama i obavezama, kako bi djeca onda bila spremna i otvorena da se nama odraslima, roditeljima, nastavnicima i nama dječijim psihoterapeutima obrate kada je nešto loše, jer dijete koje nema razvijen odnos sa roditeljem, sa nastavnikom, sa terapeutom kada je okej, sigurno neće doći i reći kada nije okej.“, objašnjava ona. 

Približiti se djeci i njihovom uzrastu jedna je od važnijih stvari, ističe naša sagovornica. 

„Rekla bih da svakodnevno bi trebali da imamo uvid u psihička i emocionalna stanja djece, da se zanimamo za stvari koje su njima u tim godinama jako važne, a koje se nama odraslima mogu činiti, naravno za naš razvojni period u kojem se mi nalazimo, možda nevažne. Kada uspostavimo taj odnos, onda sve što kažemo će se odraziti na djecu. Da bi nas djeca čula i da bi nas poslušala u nečem moramo imati s njima razvijen odnos i nekako taj odnos mora biti od povjerenja.“, ističe Lončarica. 

Možemo li kazati čija je odgovornost, sagovornica ističe da je svako dijete odraz porodice iz koje dolazi. 

„Mi u psihoterapiji uvijek govorimo o odgovornosti, ono što mi porodični i dječiji terapeuti dobro znamo, a to je da je svako dijete simptom porodice. To znači da dijete na neki način pokazuje simptome i probleme koje njegova porodica ima. Jako je važno da mi koji radimo sa djecom, uporedno radimo i sa roditeljima i sarađujemo sa školom, jer znamo da na djecu najveći uticaj ima porodica ali jako puno uticaja ima i škola, vršnjaci i inače društveni kontekst u kojem živimo.“, pojašnjava. 

Šta bi djeci i adolescentima bilo primarno najpotrebnije, psiholog ističe ljubav pa granice. 

"Kada bih morala ukratko reći šta je važno za djecu i šta je najpotrebnije, prvo ljubav, a onda granice jer ustvari kad postavljamo granice mi na takav način brinemo o djeci, ali prije granica je naravno ljubav i kvalitet odnosa jer to što neko ima dijete ili zato što se porodica sastoji od dva roditelja nam ne govori kakvi su odnosi u porodici. Uvijek je kvalitet porodičnih odnosa, dinamika odnosa i način na koji roditelji se odnose jedno prema drugom, a onda prema djetetu je važnije od strukture porodice.“, zaključuje Lončarica Đana, dječiji psiholog za Source. 

(Razgovarala: Erna Hadžić)