Međunarodni žiri, kojim je predsjedavala holivudska glumica Lupita Nyong‘o, nagradio je glavnom festivalskom nagradom "Zlatnim medvjedom" dokumentarni film o povratku 30 opljačkanih skulptura koje je francuska država iz pariških muzeja vratila u zemlju porijekla - zapadnoafričku republiku Benin.

Drugu po važnosti festivalsku nagradu "Srebrenog medvjeda" osvojio je film "Putnik u potrebi" korejskog režisera Hong Sangsooa, u kojem glavnu ulogu glumi francuska glumica Isabelle Huppert.

Drugog "Srebrenog medvjeda" festivalskog žirija osvojio je francuski režiser Bruno Dumont za svoju satiričnu space-operu "Imperij".

Nagradu za najbolju režiju osvojio je režiser iz Dominikanske Republike Nelson De Santos Carlos Arias za film "Pepe"- apsurdni pseudo-dokumentarni esej o nilskom konju kojeg su prenijeli iz Afrike za privatni ZOO narkobosa Pabla Escobara.

Nagradu za scenarij dobio je domaći autor Mattias Glasner za crnu porodičnu komediju "Sterben" (Umrijeti).

Nagradu za najbolju žensku ulogu dobila je Emma Watson za ulogu zločeste predstavnice samostana u irskom filmu "Small Things Like These" režisera Tima Mielantsa.

Onu za mušku ulogu žiri je dodijelio američkom glumcu Sebastianu Stanu za nezavisni njujorški film "Different Man". Nagradu za kameru dobio je austrijski snimatelj Martin Gschlacht za horor "Vražja kupelj".

Dvije najvažnije nagrade nezavisnih žirija - ekumensku i nagradu kritike FIPRESCI - dobio je iranski film "Moj najdraži kolač" režisersko-supružničkog para Maryam Moqadam i Behtas Sanaeha.

Njihova politički paprena romantična komedija slovila je uoči dodjele i za velikog favorita za "Zlatnog medvjeda". Činjenica da joj žiri nije udijelio baš nijedno priznanje možda je najveće iznenađenje večeri nagrada.

Film "Dahomey" drugi je francuski film i drugi dokumentarac koji iz Berlina odlazi sa "Zlatnim medvjedom".

Rediteljica Diop kamerama prati operaciju povratka tridesetak drvenih skulptura koje su francuski kolonizatori krajem 19. stoljeća odnijeli iz tadašnje kolonije Dahomej u Francusku.

Nakon što su više od stoljeća bile pohranjene u pariškom Muzeju čovjeka (etnografskom muzeju), skulpture su odlukom predsjednika Macrona vraćene odakle su došle - u nezavisnu republiku koja se sada zove Benin.

U prvom dijelu filma Diop prati pripreme i logistiku za transport skulptura, rad špeditera, konzervatora i kustosa. Potom se premješta u Benin gdje je povratak umjetnina veliki historijski dan.

Službena politika na čelu s (podosta operetnim) predsjednikom Patriceom Talonom predstavlja povratak kao veliki trijumf diplomatije i obnovu nacionalnog identiteta i časti.

Diop prati burne javne debate u kojima se građani i studenti prepiru oko važnosti događaja. Neki to smatraju historijskim uspjehom, neki podsjećaju da je vraćeno samo dvadeset i kusur od oko 7.000 opljačkanih plemenskih umjetnina. Smatraju da je povratak samo političko mazanje očiju, umirivanje savjesti.

Rediteljica "Dahomeya" Diop inače je Francuskinja senegalskog porijekla. Kao glumica debitovala je kod Claire Denis u njenom filmu "35 časa ruma".

Režira već petnaestak godina, a najzapaženiji joj je film - puno bolji od "Dahomeya" - igrani film "Atlantik" iz 2019, koji se bavi mladim Senegalcima koji se spremaju za put preko okeana do Evrope kao ilegalni imigranti.

(Patria)