Aleksandar Kosorić, kapiten Fudbalskog kluba Željezničar, svakog dana na putu do posla prelazi entitetsku granicu.
Ovaj 29- godišnjak živi na Palama sa svojom porodicom - roditeljima i bratom, a radno mjesto mu je stadion Grbavica.
Dres “Plavih” obukao je prije tri godine i za to vrijeme postao je ljubimac navijača pa nije ni čudo što nosi kapitensku traku, prenosi Avaz.
- Velika je čast biti kapiten najboljeg kluba u državi. Kad sam izabran na tu poziciju, bilo je to nešto najljepše što sam doživio u karijeri. Predvoditi moje sjajne drugove, s kojima igram svakog dana, veliko je zadovoljstvo. S druge strane, velika je obaveza i pritisak, na svakom koraku morate da pokazujete da ste vi ta ličnost koja predstavlja klub u najboljem svjetlu – govori Kosorić.
Nije rijetka pojava da nogometaši iz jednog kluba prijeđu u suparnički za dosta više novca. No, Kosorić ističe da kod njega nema dileme. Iako su postojale priče da, prije Želje, zaigra u Sarajevu, to se nije desilo, a prema njegovim riječima, i neće, prenosi Avaz.
- Nije u životu sve u parama, ima nešto i u obrazu. Tako da nikada sigurno ne bih uradio nešto tako. Drago mi je što sam u Želji i uvjeren sam da, poslije njega, nikada ne bih otišao u Sarajevo. Nije da se dodvoravam navijačima nego ovaj klub osjećam kao svoj – iskren je Kosorić.
Kada je izbor muzike u pitanju, akcent stavlja na pjevače starije generacije, uglavnom na one koji su karijere počeli graditi u doba bivše Jugoslavije.
- Omiljeni su mi Haris Džinović, Miroslav Ilić, Halid Bešlić... Poštujem, naravno, i mlađe pjevače, ali za mene nema dobre pjesme bez starije. Uvijek kažem: “Kad Enes Begović zapjeva neku sevdalinku, eh, to je nešto” - navodi Kosorić.
Dodaje da, kada je ljepša polovina u pitanju, svaki slobodan trenutak nastoji da provede s djevojkom, s kojom dosta putuje, ali da će na život udvoje još malo sačekati, prenosi Avaz u kojem možete pročitati cijeli intervju.
(Alen Avdić)