Hurma (lat. Phoenix dactilyfera) je jedina palma iz roda Phoenix čiji su plodovi jestivi.

 Smatraju se prvim voćem koje je čovjek uzgojio. Stablo hurme može doseći visinu do 35 m, lišće je zeleno, perastog oblika, cvjetovi sitni, a plod je mesnat, duguljast, dužine od 2,5 do 7,5 cm, smeđe boje, unutar kojeg se nalazi izdužena tvrda sjemenka, odnosno koštica. 

Plodovi se mogu jesti svježi, polusuhi i suhi, s tim da svježiji, mesnatiji plodovi imaju više glukoze i fruktoze, dok one suši imaju viši postotak sukroze. Poznate su još pod nazivima hurmašice ili datulje, a smatra se da potječu iz Sjeverne Afrike.

Hurme obiluju prirodnim šećerima, vitaminima i mineralima stoga imaju povoljan utjecaj na ljudsko zdravlje. 

Dobre su za zdravlje srca i krvožilnog sustava, poboljšavaju rad mozga i pamćenje te smanjuju rizik od moždanog udara, pomažu kod alergija i bolesti dišnog sustava, čuvaju zdravlje kostiju i zuba te olakšavaju probavu. 

Odličan su izvor željeza stoga se njihova konzumacija posebno preporučuje osobama koje boluju od anemije. 

Isto tako, njihova se konzumacija preporučuje i trudnicama jer smanjuju porođajnu bol te olakšavaju porođaj. 

Sadrže i lutein i zeaksantin koji se smatraju vitaminima za oči pa se za očuvanje dobrog vida također preporučuje njihova konzumacija.

Prije nego ih se krene jesti potrebno ih je oprati pod mlazom vode te izvaditi košticu i provjeriti da slučajno nema crva u mesu voćke. 

Svježe i polusuhe hurme potrebno je potrošiti u što kraćem roku kako se ne bi osušile, a sušene je potrebno spremiti u hermetički zatvorenu posudu te ih se tako može čuvati do godinu dana, prenosi Slatkopedija.com.

Svoju su upotrebu hurmee pronašle i u slastičarstvu pa se tako mljevene hurmee često upotrebljavaju za povezivanje smjese, ali i za postizanje kremaste strukture i slatkoće. 

Izvrsno se ljube s maslacem od kikirikija i čokoladom. Od hurmi se mogu izraditi različiti kolači, biskviti, sladoledi i kreme, ali i džemovi i likeri.



(Lejla Trle)