Ne postoji čovjek koji ne zna za ime Michaela Jordana, pa makar da u svom životu nikada nije pogledao nijednu jedinu košarkašku utakmicu. Bez ikakve konkurencije najbolji košarkaš svih vremena, za mene najbolji sportista koji se ikada pojavio na Zemlji. Čovjek koji je rušio granice razumnog. Rođeni šampion i vječni takmičar čija se želja za takmičenjem mjerila sa ekstremnom ludošću. Michael Jordan, najbolji ikada. THE GOAT.

Svijet je za mladog Mikea Jordana čuo daleke 1982. godine kada je njegova North Carolina, predvođena pokojnim Deanom Smithom, osvojila NCAA prvenstvo, a pobjednički koš je postigao upravo Jordan. Da stvar bude kao idealna podloga za holivudski film, karijera Michaela Jordana je počela šutom za pobjedu i titulu, a nekako je tako i završila, ako ne računamo ono vrijeme koje je MJ proveo u Wizardsima nakon drugog penzionisanja.

Čudan je bio prvi nadimak kojeg je Michael dobio kada je stigao u NBA, a sa današnje tačke gledišta taj nadimak je više nego komičan. Captain Marvel je bio nadimak kojeg je Jordan dobio u svojoj prvoj godini u NBA ligi. 

"Taj nadimak je značio kao da sam na samom vrhu lige, što nije bilo tako. Dolazio sam u dvoranu da igram protiv Larry Birda ili Magica Johnsona, a vi me nazivate kapetonom Marvelom. Ma dajte", kaže MJ o svom prvom nadimku.

Jordan je propustio veći dio druge sezone zbog povrede, ali se onda vratio na maestralan način u Play Offu 1986. godine kada je Celticsima u Bostonu zabio nevjerovatna 63 koša.

"Igrao sam golf sa Dannyjem Aingeom i Kevinom McHaleom. Govorili su kako ne mogu ništa protiv Dennisa Johnsona, da će nam isprašiti du** i tako. Onda sam im rekao da je bolje da kažu DJ-u da će imati težak dan sutra. Rekao sam to, a znao sam da je Johnson jedan od najboljih odbrambenih igrača u ligi", kaže Jordan.



A onda se to i dogodilo. Čovjek koji je uvijek crpio motivaciju u svom protivniku je šutirao kao lud. Michael Jordan je postigao 63 koša, što je i danas rekord kada je u pitanju NBA Play Off. Ipak, Bullsi nisu dobili tu utakmicu, a Celticsi su na kraju dobili seriju. Ono što je posebno zanimljivo, veliki Larry Bird je nakon te kultne utakmice rekao kako je Michael Jordan crni Isus koji se pojavio na košarkaškom parketu.

Ipak, uprkos tome što je Michael Jordan u to vrijeme bio jedan od najboljih igrača u ligi, Bullsi su svoju NBA avanturu uvijek završavali u prvoj ili drugoj rundi Play Offa. Pred kraj osamdesetih godina Detroit Pistonsi su bili rak - rana za Bullse, koji se nikako nisu mogli izboriti sa grubom i timskom košarkom koju su igrali Thomas, Dumars, Rodman i društvo.

Tako su Pistonsi izmislili tzv. "Jordanova pravila" koja su značila da se ne trebaju birati sredstva kako bi se zaustavio najbolji igrač lige, bez obzira da li ga treba tući ili ga treba udvajati, ili konstantno provocirati. Pistonsi su uspjeli u namjeri, Jordan je pokazao da je i on ipak samo čovjek od krvi i mesa. Tri godine zarednom Pistonsi su izbacivali Bullse iz Play Offa. Jordan je bio nemoćan.

"Stalno su nas tukli. Osim što su me tukli, igrali su te neke mentalne igrice. Tukli su me stalno, jer nisam imao snage da im se oduprem. Nakon toga sam počeo da vježbam u teretani kako bih ojačao. Sve sam bio jači i jači", kaže Jordan.

Ipak, 1991. godine nije bilo rješenja za Bullse i Jordana. Chicago je isprašio Detroit, a Pistonsima je taj poraz toliko teško pao da su se igrači Detroita povukli sa parketa bez da su se pozdravili sa igračima Bullsa. Pokretač je bio ko drugi neko Isaiah Thomas. Možda je i to jedan od razloga što ga nismo gledali kao člana legendarnog Dream Teama koji je pokorio Barcelonu 1992. godine.

"Nisam to shvatio lično. Možete da napustite je**** dvoranu kada hoćete. Poenta je u tome što smo ih toliko razbili da nisu željeli da se rukuju sa nama. Za mene je to veliko priznanje", rekao je MJ.



Finale protiv LA Lakersa je bilo rutina, a Jordan je tako osvojio svoju prvu NBA titulu. Serija je ostala upamćena po nevjerovatnom potezu Jordana koji je krenuo da zakuca, a onda je loptu prebacio iz jedne ruke u drugu i nakon toga samo položio. Valjda to samo uspjeva Michaelu Jordanu. I dan danas se priča o tom potezu. Čuveni "The Move". 

Slika Jordana koji grli trofej, a pored njega njegov otac James, grli sina koji plače i koji je osvojio svoj prvi NBA prsten... Historija je već bila ispisana, a već tada su počele prve priče da se radi o najboljem košarkašu koji se ikada pojavio na NBA parketima.

"Kada smo osvojili prvu titulu mnogi su rekli kako smo imali sreće. Onda smo ponovo osvojili titulu, pa opet ponovo. Stvorili smo takav mentalitet da uvijek razmišljamo samo o pobjedi i da pomjeramo te granice. Unijeli smo strah u kosti svakome ko je dolazio u našu dvoranu. Svima smo to željeli poručiti", kaže MJ.

Chicago Bullsi su osvojili tri uzastopne titule, redom su padali LA Lakersi, Portland TrailBlazersi i Phoenix Sunsi, ali je došao kraj. Jordan je odlučio da se povuče, ali prije toga se dogodilo nešto što ga je možda i navelo na razmišljanje da se povuče.

"I prije nego što mi je otac umro razmišljao sam da se povučem, jer sam jednostavno izgubio motivaciju. Kada se penjete prema vrhu planine, uvijek imate tu neku određenu motivaciju. Ja sam došao do vrha i izgubio sam je. Uvijek sam sebi govorio ako izgubim tu motivaciju, onda je vrijeme da se povučem", rekao je Jordan.

Brojni tvrde da se Jordan povukao zbog problema sa kockanjem, bilo je onih koji su išli tako daleko da su optuživali komesara NBA lige, Davida Sterna, da je primorao Jordana da se povuče upravo zbog kockanja i kockarskih dugova. Kružile su priče da je upravo zbog tih dugova i ubijen njegov otac James. Ali, jedno je bilo jasno, Michael se povlači, te je odlučio da se okuša u bejzbolu. Nije se tamo proslavio. Košarka mu je bila u krvi.

Scottie Pippen je napravio veliki posao kada je u pitanju povratak Michaela Jordana na parker, što MJ i dan danas spominje. Scottie ga je stalno zvao da se vrati, a onda je počeo trenirati sa ekipom Bullsa, a i sami znate šta se desi kada imate krvoločnog takmičara kojem u očima vidite samo želju za pobjedom. Uostalom, šta reći o čovjeku koji je svojevremeno kupio stol za stoni tenis kako bi vježbao i kako bi pobijedio sve svoje saigrače u stonom tenisu, jer je neko nekad bio bolji od njega u tom sportu.

Jordan se vratio. Najbolje su na svojoj koži to osjetili New York Knicksi, koje je MJ sam pobijedio i zabio im nevjerovatnih 55 poena, treću utakmicu nakon neigranja od godinu i po dana. Ipak, Bullsi su ispali u Play Offu od Orlanda, te je odmah počela priprema za novu NBA sezonu koja će kasnije biti upisana u historiju zbog omjera 72-10 kojeg su napravili Bullsi. Iako su Warriorsi ove godine popravili taj omjer i postavili novi rekord, teško da se ovaj tim Golden Statea može porediti sa onim timom Bullsa iz 1996. godine, jer je sama liga u to vrijeme bila mnogo jača nego što je danas. To je vjerovatno najbolji tim koji se ikada pojavio na NBA parketima.



Phil Jackson je bio profesionalni Dean Smith, kako su ga mnogi zvali. Valjda je jedino njemu uspjelo da spoji takve tri persone kao što su Jordan, Pippen i Rodman. Nešto kasnije je i sam Dennis Rodman rekao kako nikada nakon utakmice nije razgovarao sa Pippenom ili Jordanom, nije se družio s njima (kako i da se druži kada je lumpovao do jutra, a onda hvatao po 20 skokova nakon dvije ili tri noći bez sna), ali je na parketu sve bilo savršeno. Bullsi su bili premoćni za svaki tim koji je u to doba igrao u NBA ligi.

Garry Payton se nikada nije pomirio sa porazom od Jordana u finalu 1996. godine, pa uvijek tokom rasprave o najboljim košarkašima svih vremena redovno izostavlja Michaela. Godinu dana kasnije, nakon pobjede Bullsa nad Sonicsima, pala je i Utah, a onda je uslijedilo čuveno finale protiv Utaha iz 1998. godine i kultna utakmica broj šest. Iako je Jazz imao prednost do samog kraja utakmice, Jordan je uspio da ukrade jednu loptu Maloneu i da sebi osigura napad koji bi mogao da donese novu titulu Chicago Bullsima. Jordan se uvijek prisjeća kako ga je Russell, kojeg je prevario u tom svom posljednjem šutu prema košu, nekoliko godina ranije provocirao kako mu ne može ništa i kako ga je lako čuvati. Upravo je preko Russella pogodio koševe koji su Bullsima donijeli šestu titulu prvaka NBA lige.

"Kada konstantno trenirate i kada vam dođu takvi momenti, onda se nemate čega bojati. To je ljepota košarke. To je bit treniranja, kada dođe taj trenutak ne morate da razmišljate, sve se dešava instiktivno", rekao je Jordan koji je u toj posljednjoj utakmici za Bullse zabio 45 poena i tako Chicagu donio šestu titulu.



Michael je bio dio čuvenog Dream Teama koji je u Barceloni osvojio zlatnu medalju na Olimpijadi. Često se prisjeća konverzacije koju je vodio sa Magicom i Birdom.

"Magic mi je počeo da govori kako bi igrali jedan na jedan i kako bi me pobijedio. Rekao sam mu: 'Čekaj. Ti si najbolji timski igrač, ali sam ja najbolji jedan na jedan igrač. Nemaš šanse da me zaustaviš, a ja imam više šanse da zaustavim tebe'. Rekao je kako je on u timu osamdesetih, a ja sam mu rekao da su ovo devedesete. Bird je sve to sa smiješkom posmatrao i rekao Magicu: 'Znaš šta, imali smo svoje vrijeme, ovo su neki novci klinci, samo se moramo skloniti'. Morate to uraditi, jer ako ne uradite, doći ćemo u vaše dvorane i poniziti vas", kaže Michael Jordan.

Uvijek je bilo poređenje između Michaela Jordana i Clydea Drexlera, iako se to Jordanu nikada nije dopadalo. To se i vidjelo u finalu Bullsa i TrailBlazersa iz 1992. godine kada je Jordan u prvom poluvremenu prvog finala ubacio nevjerovatnih 35 koševa. Ta želja Jordana da potuče Drexlera se vidjela i kasnije na treninzima Dream Teama, pa su neki saigrači morali savjetovati Jordana da malo "ohladi", jer je čovjeku ubio volju za životom. Kako samo iz današnje perspektive izgleda smiješno to poređenje Clydea i Michaela.



Jordan je uvijek crpio motivaciju u protivnicima. Dikembe Mutombo je bio poznat kao najbolji bloker lige, blokirao je i Jordana, ali mu se MJ osvetio tako što je zakucao preko njega i prepoznatljivom gestikulacijom mu pokazao da ne može ništa. Slično je bilo i na treninzima. Jordan ništa nije prepuštao slučaju. Igrači Bullsa su često govorili da se Jordan na treninzima često ponašao kao i tokom utakmice. Nerijetke su bile i tuče na tim treninzima. Ipak, i bez obzira na lošu hemiju u ekipi, Bullsi su bili mašina koja je uništavala sve pred sobom. Arogancija je bila riječ koju je Jordan imao pravo da nosi uz sebe, a da mu niko ne može prigovoriti na tome.

MJ kaže da je Scottie Pippen čovjek uz čiju je pomoć ostvario sve ono što je ostvario. Tokom govora 2009. godine, kada je izabran u Kuću slavnih, sve svoje protivnike je doslovno "popljuvao", ali to je Michael Jordan. Takmičar u svakom smislu te riječi. Četvrta titula sa Bullsima i danas važi kao najdraža Michaelova titula. Vratio se u NBA, sa Bullsima napravio najbolji omjer u ligi svih vremena, a kada je osvojio titulu istu je poklonio svom ocu koji je ubijen i koji je bio tu kada je Michael plakao 1991. godine. Ovaj put MJ je grcao u suzama, ne zbog titule, nego zbog svog oca.

Kada bismo nabrajali sve ono što je napravio Michael Jordan, vi biste ovaj članak morali čitati do sutra. Ono što je MJ postigao se teško može mjeriti sa dostignućima bilo kojeg sportiste.

"Najbitnija stvar u košarci je strast i ljubav koju imate. Kada imate ljubav prema bilo čemu ići ćete do nemogućih granica kako bi to dokazali. To su stvari koje vas pokreću. Da nisam imao tu strast i ljubav nikada ne bih postigao ono što sam postigao. Ljubav i strast su me uvijek tjerali da budem najbolji", rekao je Michael Jordan.

I bez obzira što su brojni od vas odrasli u vrijeme takvih košarkaša kao što su Kobe Bryant, LeBron James ili neki novi nadolazeći klinci, teško da ćemo ikada vidjeti nekoga kao što je Michael Jordan. Vjerovatno se taj nikada neće ni pojaviti. Njegovo leteće visočanstvo.

Novinar: Haris Ahbabović