Većina košarkaških sladokusaca će reći da je to najbolji evropski košarkaš svih vremena. Neki će reći da nije i da je mit o njemu napravljen tek nakon njegove pogibije. Za mene je najveći košarkaš koji se ikada pojavio na tlu Starog kontinenta. Ovo je priča o najboljem evropskom košarkašu, o nepobjedivom zmaju. Ovo je priča o Mozartu, o najvećem. Ovo je priča o Draženu Petroviću.

Draženova ljubav prema košarci počela je onda kada je bio dodavač lopti na treningu svom starijem bratu, Aci Petroviću (nekada selektoru naše reprezentacije i predvodniku one sjajne ekipe koja se u Jesenicama igrala sa Litvancima, kasnijim viceprvacima Evrope). Aco Trica, kako su ga mnogi u to vrijeme zvali, probudio je u Draženu ljubav prema košarci, a i sam Dražen je to nešto kasnije priznao.

„Zavolio sam košarku jer ju je moj brat Aco igrao. Da je Aco igrao fudbal, i ja bih ga igrao. Da se bavio vaterpolom, i ja bih isto učinio“, rekao je pokojni Dražen Petrović.

Dražen je tako šutirao do pola noći. Umjesto ljudi bi postavljao stolice u dvorani i driblao bi ih. Redovno je ispraćao čistačice iz dvorane.

„Vježbao sam i vježbao. Ispalio bih svaki dan po 300-400 šuteva prema košu, nekada preko 500. Driblao sam stolice i samo šutirao. Zatekle bi me čistačice, ali ih ne bih uznemiravao. Ostavio sam ih da rade svoj posao, a ja sam radio svoj. Samo sam trenirao i trenirao“, rekao je Dražen.

Glad za pobjedom kakvu je posjedovao Petrović u to vrijeme je možda imao samo Michael Jordan, prije njega bokserska legenda, Muhammed Ali. 

„Kad stojim i ne radim ništa – propadam. Teško je to opisati nekome ko nikada nije osjetio zvuk lopte kada si sam s njom u dvorani i treniraš“, rekao je Petrović.

Prva i najveća ljubav mu je bila njegova matična Šibenka, ali kada im je u dresu Cibone ubacio 56 poena nakon utakmice je lansirao svoju čuvenu izjavu:

„Ljubav je ljubav, i ja volim svoju Šibenku. Međutim, na terenu je drugačije. Na parketu kada igram ne poznajem nikoga. Ako bude prilike, opet ću im ubaciti 50 poena“, rekao je Dražen.

Bilo je klubova u Evropi koji su zaista mrzili Dražena. Osim toga, plašili su ga se. Dražen Petrović je bio takav, ili si ga volio, ili si ga mrzio. Sredine nije bilo. To je takva ličnost. Govorimo o košarci. Van terena kao da je bio drugi čovjek. Kao da je bio nevino dijete u tijelu komandosa koji je bio spreman da sve na svom putu sruši i uništi. Mihovil Nakić, Draženov saigrač iz Cibone, svojevremeno je izjavio kako su se Dražena posebno plašili u Tel Avivu i Madridu. Također je dodao da ne pamti utakmicu kada im Dražen nije dao 30+ poena. Razlog za strah i mržnju je onda bio sasvim opravdan.

Koliko je Petrović  bio dominantan u svoje vrijeme (svojevremeno je na jednoj utakmici postigao 112 koševa) govori izjava legende Crvene zvezde i Milana, Dejana Savićevića.

„Dražen je bio istinski šampion, vođa. Vječiti pobjednik. Dajte mu četiri bukve da igraju s njim na parketu, opet će biti šampion“, rekao je popularni Dejo.

„Petrović je bio najgori kada se zaustavi. Pomisliš, evo ga, napokon je stao, a tek onda slijedi lavina. Dražen tada postaje nezaustavljiv. Čovjek samo trpa i trpa. Niko mu ništa ne može“, izjavio je svojevremeno trener Real Madrida, Manuel Sainz.



Osobe koje su poznavale Dražena Petrovića tvrde da ga novac uopće nije zanimao, niti ga je motivisao. Motivisao ga je samo izazov. Što veći izazov, to je rezultat bolji. Kada ga izazoveš, pretvara se u zvijer.

„Nije bilo novca kojim ste Dražena mogli natjerati da nešto napravi. Međutim, izazovite ga, ubit će vas. Doslovno će vas uništiti na parketu“, rekao je njegov saigrač iz selekcije Hrvatske, Dino Rađa.

Tako je Petrović vrlo često davao novac drugima. Jedan čovjek iz Podgorice mu se obratio za pomoć i tražio mu pozajmicu od 10.000 njemačkih maraka. Dražen mu je posudio novac, a ovaj je otišao u Švicarsku, diplomirao medicinu i postao ugledan doktor koji je imao svoju kliniku. Vrlo brzo se obogatio u Švicarskoj. Kasnije je Draženovoj majci, na sahrani, rekao kako ga Dražen nikada nije nazvao da mu traži novac koji mu je posudio.

S obzirom da je ljudima u Real Madridu bilo jasno da imaju dragulj koji nema cijenu, nisu ga željeli puštati u NBA ligu. Ipak, Dražen je dobio tužbu protiv svog kluba i sve je bilo spremno da se okuša u najjačoj košarkaškoj ligi na Planeti. Do tada je to bila gotovo pa nemoguća misija za košarkaše koji dolaze iz Evrope. Amerikanci su na njih gledali kao na sumnjivu robu. Znate li ko je otvorio put u NBA ligu svim današnjim igračima koji dolaze iz Evrope? Upravo Dražen. 

Jedan od onih koji nisu bili svjesni Draženovih sposobnosti bio je trener Portlanda, Rick Adelman. I dan danas je teško objasniti kako je moguće da takav trener bude tolika budala i da ne vidi sve ono što je kod Dražena bilo očito. Razlozi Petrovićeve patnje u TrailBlazersima leže i u činjenici da je Portland u to vrijeme na Draženovoj poziciji imao igrače kao što su bili Clyde Drexler, Terry Porter i Jerome Kersey. Draženova minutaža u dresu TrailBlazersa je bila komična. Od čovjeka koji je u Evropi postizao po 50 ili 60 poena, pretvorio se u igrača koji je postizao na NBA utakmicama po dva poena. To ga nije sputavalo. Nastavio je da trenira još jače. I sam je kasnije govorio o tome.

„Da sam ranije trenirao kao što se trenira u NBA ligi, danas bih za 30% bio bolji igrač“, rekao je Dražen.

„Teško je bilo igrati za Portland. Znate kako, moja ekipa pobjeđuje, igrači se vesele i raduju, a ja tužan sjedim na klupi jer ne mogu da igram“, rekao je Petro.

Neke od najinspirativnijih rečenica koje je Dražen izjavio tokom svoje karijere, danas se koriste kao motivirajuće rečenice u svim košarkaškim udžbenicima.

„Talenat sam respektovao do svoje 16. godine, a onda sam se predao teškom treniranju i radu. Niko nikada nije dobio sve utakmice. Čim prije to shvatiš, bit će ti lakše“, rekao je Dražen.

Nakon patnje u Portlandu, bilo je jasno da će Dražen promijeniti sredinu. Stigao je u New Jersey Netse kod legendarnog NBA trenera, Chucka Dailyja. To je bilo njegovo novo rođenje. Petro je napokon bio onaj pravi, jer je za razliku od Portlanda sada imao pravu minutažu. Bio je najbolji igrač svog tima. Kada je napuštao Portland, Dražen je samo plakao pored svog ormarića, a onda je u tom trenutku naišao Clyde Drexler, koji je zagrlio Hrvata i rekao mu:

„Nemoj da tuguješ prijatelju. Oni prave ogromnu grešku jer te puštaju. Ja znam koliko si ti dobar i znam da ćeš uspjeti gdje god da odeš. Znam da ćeš uspjeti u Netsima“, rekao mu je Drexler.



Jednom prilikom Dražen je izašao iz svog automobila u Zagrebu kako bi pomogao ljudima koji su bili na jakoj kiši i koji su pokušavali da pokrenu automobil koji se pokvario. Gurao je auto, ali nije želio da skine kabanicu kako ga ne bi prepoznali. Svojevremeno je satima stajao ispred zgrade UN-a u New Yorku kako bi tiho protestvovao zbog onoga što se u to vrijeme dešavalo na Balkanu (početak devedesetih godina).

I danas na YouTubeu možete pronaći snimku onog odvratnog Golfa koji se zabio u kamion i vidjeti doktore koji pokušavaju da ožive Draženovo tijelo. Danas si tu, smiješ se, igraš sa svojim kolegama za svoju zemlju, uživaš u životu, a sutra pogineš u nekoj njemačkoj zabiti, sutra te tvoje kolege nose na ramenu, u kovčegu. Kakva životna ironija.

Godinama kasnije su se pojavljivale razne teorije zavjere da je Petrović čak i ubijen, ali nikada ništa nije dokazano. Klara Szalantzy, koja je vozila taj Golf i koja je bila djevojka Dražena Petrovića, kasnije se udala za njemačkog fudbalera Olivera Bierhoffa. Dražen Paetrović je spavao u trenutku kada se Klara zabila u kamion. 



„Letili smo iznad Munchena kada smo vidjeli da je ispod nas crno nebo. Sjećam se da je tada bilo oko 17:00 sati. To je ono vrijeme kada nas je Dražen napustio za sva vremena“, rekao je u suzama Dino Rađa.

„Jedan gospodin mi je, nekoliko mjeseci nakon Draženove pogibije, prišao na groblju sa svojom unukom i rekao mi: 'Gospođo, nemojte da tugujete. Možda ga vi jeste rodili, ali on je naš'“, rekla je Biserka Petrović, Draženova majka.

Osim svojih nevjerovatnih košarkaških sposobnosti, Petro je imao tu veliku dozu drskosti koja je bila svojstvena onim najvećim.

„Ne mogu igrati ako nisam na rubu incidenta. Međutim, nikada neću napraviti neki incident“, rekao je.

Jedan od onih koji je na NBA parketima imao žestoke fajtove sa Draženom bio je Reggie Miller, jedan od najboljih NBA šutera svih vremena.

„Sviđalo mi se da igram protiv Dražena. Ponekad ga nisam razumio šta mi govori, ali je znao psovati na četiri različita jezika. To je jedini tip kojeg sam želio zadaviti na terenu. Moram da priznam da sam u životu vidio mnogo sjajnih šutera i strijelaca. Dražen Petrović je za mene najbolji šuter protiv kojeg sam ikada igrao“, rekao je Miller.

Veliki duele Dražen je imao i protiv Michaela Jordana. Bio je tako samouvjeren protiv Air Jordana. Samo je vikao:

„Dodaj mi loptu DC (Derrick Coleman), dodaj mi loptu, razbit ću ga. Hajde Mike, napadni me. Šta čekaš? Hajde, napadni me“, govorio je Petro Jordanu koji je izgledao potpuno zbunjeno. 



Dokumentarac „Once Brothers“ sam do sada pogledao barem 10 puta, iako je objavljen samo prije nekoliko godina. Uvijek ga sa zadovoljstvom pogledam. Iznova i iznova uhvatim sebe sa suznim očima dok gledam film. Priča o nerazdvojnim prijateljima, Draženu Petroviću i Vladi Divcu.



Prijateljstvo je puklo nakon finala SP u Argentini kada je Divac uzeo zastavu Hrvatske od jednog navijača i bacio je. Kasnije se Srbin pravdao da bi isto učinio i da je u pitanju bila zastava Srbije (u to vrijeme se Jugoslavija još nije bila raspala). Dražena je to pogodilo. Bio je preponosni Hrvat da bi prešao preko toga. Pomirenje nikada nije palo. Divac je pokušavao da pita Dražena o čemu se radi, ali ga je ovaj samo ignorisao. Od najboljih drugara postali su osobe „na vi“. Koliko je Draženu bio bitan dres reprezentacije Hrvatske govori njegova izjava:

„Igrao sam za mnoge ekipe, ali se nigdje ne osjećam kao kada igram za Hrvatsku. Ne zbog košarke, nego zbog svojih saigrača, svoje zemlje, navijača. Igrao sam NBA finale, ali dres Hrvatske za mene je veći od bilo čega“, rekao je svojevremeno Dražen.

Petrović je upravo poginuo nakon kvalifikacionog turnira za Eurobasket. U Poljskoj bi se Hrvati lako kvalifikovali i bez Dražena, ali kapiten nije želio da ostavi svoje saigrače. Dan nakon turnira je poginuo u Ingolstadtu. O Draženu Petroviću najbolje govore riječi NBA legendi. 

„Neću da idem u Springfield dok Dražen ne bude dio Kuće slavih“, rekao je Willis Reed onog dana kada je upravo on uveo Dražena u košarkaški Hall Of Fame.

„Dražen Petrović je bio kralj svih strijelaca u NBA ligi“, izjavio je Magic Johnson.

„Teško nam je bilo kada je Petro poginuo. Osjećali smo se kao da smo izgubili jednog člana porodice“, rekao je Charles Barkley nakon Draženove pogibije.

„Uživao sam da igram protiv Dražena. Naši dueli su išli do samog kraja. Petrović je bio nevjerovatan igrač i sjajan protivnik“, rekao je Michael Jordan.

„Kao mali sam gledao Dražena kako igra. Bio sam ushićen kada je Rocketsima zabio 44 poena“, rekao je LeBron James.

Kada smo već kod Rocketsa, u vrijeme prije Draženove smrti se pojavila informacija da ga žele Houston Rocketsi koji su u to vrijeme imali Hakeema Olajuwona. Kasnije im se prodružio i Draženov nekadašnji saigrač iz Portlanda, Clyde Drexler. Bilo je govora da Dražena želi i Pat Riley, tadašnji trener New York Knicksa.

„Kakva je to igračina bila. Definitivno je Dražen najbolji igrač koji je ikada igrao u Evropi. Trasirao je put svim Evropljanima koji su kasnije dolazili u NBA ligu“, izjavio je Gary Payton.

Danas, gotovo 24 godine nakon njegove pogibije u Njemačkoj, nema osobe na ovim prostorima, ali i u ostatku svijeta, koja nije čula za ime Dražena Petrovića. Tri puta sam boravio u Zagrebu. Svaki put se prilikom ulaska u taj grad uvijek sa osmijehom na licu prisjetim Petra. 

Legenda koju je teško opisati riječima. Stroj koji teško da ikada možemo vidjeti na ovim prostorima. Jedan od najbolji sportaša koji su se ikada pojavili na Planeti. Kapetan. Mozart. Pobjednik. Legenda. Dražen. Evropa do sada nije vidjela boljeg. Neka ti je vječita slava, Petro!

Novinar: Haris Ahbabović