Veliki broj ljudi iz BiH, uglavnom Bošnjaka, odselio je u Njemačku tokom agresije na našu zemlju, ali je mnogo ljudi koji su otišli u Njemačku nakon rata u BiH.

Bošnjaci koji žive u Dijaspori su se organizovali tako što su kreirali brojne džemate, pa je takav slučaj i sa Bošnjacima koji žive u Munchenu. O životu Bošnjaka u Njemačkoj, problemima sa kojima se susreću, te njihovom uklapanju u njemačko društvo smo razgovarali sa članom džemata "Ikre" iz Munchena, Rizahom Fejzićem.

"Bošnjaci su kroz historiju uvijek bili vrijedan narod.  Stara izreka kaže: 'U radiše svega bijaše, a u štediše još više'. To je najkraći opis bosankog života u Njemačkoj. Narod se trudi da šta zaradi, a od onoga što zaradi misli na svoje članove porodice koji su ostali u Bosni. Islam kao religija nije priznata od države, džemati funkcionišu na principu udruženja. Zbog toga nemamo finansijsku podršku od države, ali nam Njemačka pruža  slobodu da budemo ono što želimo tj. Bošnjaci muslimani. Njemačka nam pruža administracijsku pomoć i mnogo je lakše živjeti kada znamo da su nam vrata širom otvorena, a mi samo trebamo na njih pokucati", kaže na početku razgovora za Source.ba portal Rizah Fejzić.

Islamofobija u Njemačkoj

Veliki problem Evrope, pa samim tim i Njemačke, je islamofobija. Našeg sagovornika smo upitali imaju li Bošnjaci u Njemačkoj sličnih problema sa lokalnim stanovništvom i sa nacionalistima iz Njemačke.

"Bošnjaci su rado viđeni gosti u Munchenu. Kada jednom Bavarcu kažete da ste iz Bosne uvijek će vas potapšati po ramenu i reći 'Hasan Salihamidžić'. Jedan čovjek je uradio za nas mnogo, a na nama je da osvjetlamo i njegov, ali i svoj obraz", poručuje Fejzić.

S obzirom da nam je Rizah na početku razgovora rekao kako bošnjački džemati u Njemačkoj nemaju podršku same države koja ih ne finansira, upitali smo ga na koji način se finansiraju naši džemati u toj zemlji.

"Džemati preživljavaju onoliko koliko mi živimo za džemat. Članarine su najčešći izvor finansiranja džemata. Hvala Bogu, naša braća i sestre žive i rade za islam, a ne od islama, tako da naš džemat živi od zajedničkog rada i zalaganja džematlija. Imamo namjeru da kupimo nove prostorije koje su nam neophodne, te se oslanjamo na džematlije i srca muslimana širom svijeta koji znaju vrijednost djela izgradnje džamije. IZBiH nam redovno pomaže kroz savjete i šalje nam ljude koji osvježe naše vjerovanje kroz lijepo predavanje. Najveću pomoć Njemačka nam je dala činjenicom da možemo praktikovati našu vjeru i što smo registrovani", kaže naš sagovornik.

Brojni su na džematskim druženjima pronašli posao ili se oženili

Jedinstvo je kluč uspjeha, pa isto važi i za naše ljude koji žive u Dijaspori. Ipak, izazov predstavlja rješavanje nesuglasica i donošenje koncenzusa.

"Munchen je veliki grad, u njemu živi oko 1.500.000 stanovnika, plus turisti. Interesantno je da veliki procenat turista čine upravo muslimani. Zbog toga Munchen ima oko 60 džamija. Munchenu su potrebne džamije da bi se zadovoljila potreba svih muslimana, a ne samo Bošnjaka. U samom gradu postoji pet bošnjačkih džemata i to 'Sabur', 'Hidaje', 'Tewhid', 'Fedžr' i 'Ikre'. Njihovo postojanje je nužno, zbog velikog broja stanovnika u Munchenu i raspoređeni su na svim dijelovima grada, kako bi ispunili potrebe muslimana u svim dijelovima Munchena", kaže Rizah Fejzić.

Za kraj smo sagovornika Source.ba portala upitali da li su džemati u Dijaspori jedini način da se ljudi skupe, upoznaju i druže.

"Džemati su početak našeg druženja i iz džemata nastaju porodična, sportska, kulturna druženja. Džemati su radost naše djece, naša borba za očuvanje našeg jezika i naše historije, džemati su dobre kuhinje tradicionalnih bosankih jela, džemati su biroi rada, nekretnina, ukratko džemat je postao baza svih informacija iz Bosne i iz Njemačke. Nakon namaza slijedi kahva i uz tu kahvu moguće je promijeniti posao, stan, pronaći kuću, pa čak se oženiti ili udati. To je blagodat džemata i apsolutno podržavam institucionalna druženja naših sunarodnjaka u Njemačkoj", rekao je na kraju razgovora za Source.ba portal član džemata "Ikre" u Munchenu, Rizah Fejzić.

Novinar: Haris Ahbabović