Od tog SP pa do ovog koje će se naredne godine igrati u Rusiji uvijek su učestvovale reprezentacije kao što su: Brazil, Njemačka, Španija, Južna Koreja, Argentina... Ali, ne i Italija. Da, dobro ste pročitali ako ste propustili sinoćnja dešavanja na San Siru. Reprezentacija Italije neće igrati na Mundijalu u Rusiji, iako je ispred sebe u baražu imala selekciju Švedske za koju već odavno ne igra Zlatan Ibrahimović.

Iako se radi o četverostrukim svjetskim prvacima (1934, 1938, 1982, 2006), iako se radi o selekciji koja je upravo te 1994. godine igrala finale protiv Brazila, iako se radi o selekciji koja uvijek spada u grupu onih najvećih favorita za trijumf, te iako se radi o ekipi koja u svojim redovima ima Buffona, Chiellinija, Bonuccija, Candrevu, Insignea, De Rossija, El Shaarawyja, Verrattija, Belottija, Immobilea i Zazu, Talijane nećemo gledati na smotri najboljih reprezentacija Planete koja će se održati u Rusiji narednog ljeta.

Jedan od glavnih razloga potpunog fijaska reprezentacije Italije je još uvijek aktuelni selektor (koji teško da će biti aktuelan nakon ovog rezultata), Giampiero Ventura. Čudni potezi, potpuno nelogične odluke, tvrdoglavost potkovanja očitim nedostatkom fudbalske elastičnosti i znanja, nedostatak taktike koja krasi gotovo sve talijanske fudbalske filozofe i šta već drugo, utjecali su na to da Azzurre nećemo gledati u Rusiji rame uz rame za Švabama, Argentincima, Špancima, Brazilcima, Portugalcima, Englezima, Francuzima i drugim selekcijama koje se su plasirale na SP.

Kao idealan primjer za to je i ponašanje jednog od najiskusnijih igrača u ovoj selekciji, Danielea de Rossija (koji se usput rečeno sinoć oprostio od reprezentacije), kojem nije bilo jasno zbog čega Ventura želi da uvede upravo njega, a ne, primjera radi, Lorenza Insignea koji je mnogo opasniji u napadu od kapitena Rome. I sam De Rossi je shvatio da više nema šta tražiti u reprezentaciji Italije, pa se sinoć oprostio od svetog plavog dresa, a to su još učinili Gianluigi Buffon, Giorgio Chiellini i Andrea Barzagli, trio iz Juventusa. Jednostavno je došlo vrijeme da se kaže "zbogom", a najteže "zbogom" je rekao veliki Gigi Buffon koji je plakao tokom davanja izjave nakon utakmice.

U legendu odlazi vjerovatno najveći golman kojeg je planeta Zemlja ikada vidjela, i to nakon punih 20 godina u svetom dresu Azzurra sa kojima je 2006. godine osvojio titulu prvaka svijeta. Odlazi Grande Gigi. Odlazi u ne baš takvom miru i spokoju, gorkog okusa u ustima, sa suzama u očima, te u mislima da je iznevjerio naciju. A nije. Itekako je zadužio sve buduće generacije Azzurra.

Otac, koji je za čudo Božije, rođen 1958. godine mi jutros šalje poruku koja mi je samo natjerala niz grlo onu gorčinu, iako nikada nisam bio ljubitelj talijanskog fudbala. Ali, Azzurre morate poštovati. Jednostavno morate voljeti sve one romantičare koji su prošli kroz sveti talijanski dres od Paola Maldinija, Roberta Baggija, Alessandra Del Piera, Francesca Tottija i ostalih velikana talijanskog fudbala.

"Posljednji put kad Talijani nisu igrali na Svjetskom prvenstvu, ja sam se tada rodio", napisao mi je jutros otac.

Talijanski fudbal ili poštujete ili ne poštujete. Možda ga ne morate voljeti i biti njegov fan, ali ga zaista morate poštovati. Zbog toga Svjetsko prvenstvo u Rusiji će biti oštećeno za učešće velike Italije. Da se ne lažemo, svi bi radije, iako su mnogi sinoć navijali za Švedsku, na Mundijalu radije gledati Talijane nego Šveđane. Ja bih uvijek platio da gledam Talijane, pa makar parkirali cijeli vozni parking autobusa pred svoj gol u svakoj utakmici na SP.

Činjenica jeste da su se Talijani uvijek patili, ali jeste li se ikada zapitali da li je to dio njihove strastvene fudbalske krvi? Možda je Bog tako želio, pa su Talijani rođeni da se pate kroz grupu, prođu je na gol razliku, a onda pometu sve svoje protivnike u nokaut fazi. Majstori drame i provlačenja. A onda britke krvopije i hladnokrvne ubice kada je to najpotrebnije. Majstori koji imaju četiri titule prvaka svijeta. Četiri, primjera radi, imaju i Nijemci, jednu više Brazilci.

Sjećate li se Mundijala 1982. godine? Ustvari, ko se sjeća Mundijala kojeg je obilježio Paolo Rossi? Isti onaj Rossi koji je zbog namještanja utakmica bio suspendovan na višemjesečnu/godišnju suspenziju, pa se vratio tik pred sami Mundijal, a onda bio najbolji strijelac i igrač tog SP u Španiji.

Nula protiv Poljaka u Vigu, pa remi protiv Perua ponovo u Vigu, i onda ponovo remi na Balaidosu ovaj put protiv Kameruna. Samo tri boda i gol razlika 2:2. Prošli su nekako dalje. Ostalo je historija. Redom su padali Brazil, Argentina (koja je četiri godine ranije bila prvak svijeta i za koju je igrao Maradona), Poljska i u finalu na Santiago Bernabeu stadionu tada moćna Zapadna Njemačka. Italija je osvojila svoju treću titulu šampiona svijeta, a Paolo Rossi je bio najbolji golgeter Mundijala u Španiji sa šest golova. 

U SAD-u 1994. godine gotovo pa ista priča. Patnja u slabašnoj grupi protiv Iraca (od kojih su izgubili na otvaranju takmičenja), Meksikanaca i Norvežana, a onda kreće labuđi pjev najpoznatijeg repića u historiji šutanja lopte, Roberta Baggija. Spasio je Talijane poraza od Nigerije u osmini finala, te ih sam vodio do finala preko Španaca i Bugara. Na kraju je i sam bio tragičar kada je na vrelom vjetru Pasadene poslao loptu nebu pod oblake. Brazil je bio prvak, a Baggio i njegovi Talijani su se u suzama vratili na Čizmu.

Svi duhovi prošlosti i njihovi grijesi su stigli na naplatu na SP 2006. godine u Njemačkoj, kada je Italija osvojila svoju novu titulu prvaka svijeta. Na putu do tog trijumfa su pobijedili Češku, Ganu, Australiju, Ukrajinu, Njemačku i Francusku. Onaj div koji je sinoć plakao kao dijete, Ginaluigi Buffon, je bio jedan od najboljih igrača svoje reprezentacije na tom Mundijalu.

Dan nakon fijaska kojeg su Talijani priredili svojim zemljacima na San Siru, mnogi se naslađuju. Lično, najviše simpatišem engleski fudbal, talijanski mi je baš pri dnu. Ali, morate respektovati taj fudbal, ma kakav god da jeste. 

A da vam neko ponudi da gledate Švedsku ili Italiju, šta biste uzeli? Ja bih zasigurno Azzurre. A vi? Lažete ako kažete "Švedska".

Novinar: Haris Ahbabović