Kako su TV kuće danas dobile titulu "idioti dana": Zamisli da gledaš kako ti brat umire i kako trza nogama dok ga oživljavaju defibrilatorom!
Velika drama odvijala se danas na čuvenom Parken stadionu u Copenhagenu na utakmici Danske i Finske u sklopu Eura.
Naime, pred sami kraj prvog poluvremena desila se užasna situacija kada se najbolji fudbaler Danske, Christian Eriksen, samo srušio na travnjak. Ispostavilo se da je fudbaler Intera doživio srčani udar, a doktori su ga u nekoliko navrata oživljavali na travnjaku defibrilatorom. Na kraju, na sreću, uspjeli su u svojim namjerama, a na društvenim mrežama se prvo pojavila fotografija Eriksena kojeg iznose na nosilima, a koji je pri svijesti, dok prima kisik. To je svima nama dalo nadu da će sve sa Chrisom biti uredu.
Također, informacije koje su kasnije stigle iz bolnice u Copenhagenu su bile dobre. Eriksen je trenutno dobro, u stabilnom je stanju, oporavlja se, pri svijesti je i komunikativan je. Za sada je sve, hvala Bogu, dobro.
Prije 18 godina sam uživo svjedočio prvoj smrti na fudbalskim travnjacima. Bila je to utakmica Kupa konfederacija 2003. godine kada je na utakmici Kameruna i Kolumbije preminuo kamerunski fudbaler, Marc Vivien Foe. Slike koja sam vidio toga dana, Marca Foea koji umire sa izvrnutim očima i sve ono što se režiser prenosa potrudio da nam ne sakrije, urezale su mi se u sjećanje i vjerovatno će me pratiti kroz cijeli život. Kasnije sam svjedočio smrti Miklosa Fehera, Piermarija Morosinija, Antonija Puerte, kao i srčanom udaru Fabricea Muambe, ali ništa me nije šokiralo kao smrt Kamerunca. Sve do danas.
Ipak, ono što me je danas itekako ražalostilo i naljutilo je sam način na koji su se brojni mediji trudili da prekrše jedno od najosnovnijih pravila novinarske etike, a to je da se ne mora baš sve objaviti za klik i čitanost. Posebno se ovo odnosi na kolege iz TV kuća, a neke od njih su se baš potrudile da steknu titulu "idiota dana".
Tako se britanski BBC već nekoliko puta izvinio svim navijačima i gledateljima, jer su uporno forsirali scene koje su bile uznemirujuće sa stadiona Parken. Slično se može reći i za režisera samoga prijenosa koji je pušten u cijeli svijet, gdje se čovjek baš trudio da prikaže svaki detalj oživljavanja Eriksena defibrilatorom, njegove trzaje nogama, nesvjesno stanje, izvrnute oči, ili ne daj Bože da nam u direktnom TV prijenosu pokaže kako umire jedan od najvećih majstora ove igre.
Također, kritika ide i na račun domaćih TV kuća koje su prenosile ovu utakmicu, pa su neposredno nakon prekida odmah se potrudile da nam sve prikažu nekoliko puta, u krupnom planu, u reprizi, u nekakvim glupim i beznačajnim analizama. Kao da pričamo o uzgoju jabuka, a ne činjenici da čovjek umire. Kao da nam svima nije bilo dovoljno onoga što smo se danas nagledali u šoku kada su u pitanju dešavanja na Parkenu.
A zašto je to tako? Zato jer je svijet, jednostavno, otišao dovraga. Zato jer su ljudi izgubili svaku vrstu empatije, pa se senzacionalizam, žutilo i klik prodaju po skupljoj cijeni od toga da li će ljudi pored malih TV ekrana gledati uznemirujuće snimke i da li isto to gledati porodica i prijatelji samog Christiana Eriksena. Zato jer smo sve manje postali ljudi, a sve više jebeni sakupljači klikova i hvatači TV gledanosti. Pa, makar ih skupljali i na činjenici da čovjek umire na travnjaku stadiona.
U kakvom svijetu živimo pokazatelj je to da su danski fudbaleri i saigrači Eriksena napravili "živi zid" oko Christiana kako ga kamere ne bi mogle snimiti dok mu se doktori bore za život. Bravo za Dance, svakako. Bravo i za Schmeichela i Kjaera koji su tješili svoje saigrače i djevojku fudbalera Intera.
Ne postoji pravilo koje vas može natjerati da to ne objavite ili da ne vrtite snimak kao tombolu u lokalnoj zadruzi. Jednostavno je do vas, ili ste čovjek, ili ste samo kamen kojem je bitna gledanost, klikovi, čitanost, senzacionalizam... Ili ste, jednostavno, čovjek, ili niste.
Na svu sreću, Eriksen je sada dobro, utakmica se kasnije nastavila, ali to je najmanje bitno sada. Bitno je samo ono što dolazi iz bolnice u Copenhagenu.
Novinar: Haris Ahbabović