Osim za Sefića, Tužilaštvo je zatražilo i osuđujuće kazne za optužene Dinu Alića, Saru Sefić, Amara Salihovića i Sauda Nišića navodeći kako na njihovoj strani nema nijedne olakšavajuće okolnosti.

Enesa Malkoč, sestra stradale Edite Malkoč rekla je za naš portal kako se nema šta  osporiti, jer su, svi dokazi jasni, decidno prikazani te da su sve to dokazivali ljudi iz struke. 

"Što se tiče tužilaštva, bila sam skeptična s obzirom na to da nam se dodijelila nova tužiteljica koja nije bila prisutna na svim ranijim ročištu, ali smo zadovoljni sa završnim riječima koje je iznijela tužiteljica, jer je sve jasno prezentirala i obratila pažnju na svaki materijalni dokaz" kaže Enesa. 

PItali smo je da li su ona i članovi porodica stradalih djevojaka naišle i na kakvu empatiju ili kajanje upućeno do Sefića i svih, kako Tužilaštvo KS navodi, Sanjinovih pomagača?

"Nismo naišli ni na kakvu empatiju, podršku ni od Sanjina, a ni porodice Sefić, ili neku pozitivnu emociju od strane Sefića ili nekog optuženog", rekla nam je Enesa. 

"Nakon dvije godine da li se oni saosjećaju sa nama ne igra više nikakvu ulogu. U ove dvije godine, zaista je ta porodica mogla drugačije, kao i saučesnici u tom zločinu. Bilo bi lakše i njima i nama, da su bili ljudi. Ne bi nam to vratilo našu djecu, ali bi mi bili mirniji i spokojniji da vidimo da se ljudi uistinu kaju. To apsolutno nije slučaj, a ko nije prisustvovao jednom ročištu nije mogao da vidi način na koji se ti ljudi ophode ne samo prema nama, nego prema cijelom procesu. Empatije nema ni jedne sekunde, ni prije ni danas. Nakon dvije godine to nama više ništa ne znači", kaže Enesa.

Odbrana će iznijeti završne riječi 12. septembra, šta se može očekivati?

"Od odbrane ne očekujemo ništa. Razne stvari su se provlačile kroz ove dvije godine od toga da li je bilo alkohola u krvi kod Selme i Edite, da li su prelazile pješački i sl. Kada sam 10.10. uvečer saznala za tragediju koja se desila nisam znala ni ko je to uradio, ni šta, ni kako, ali sam u jedno tada bila sigurna, a to je da su Edita i Selma prelazile preko pješačkog. Dovoljno poznajem tu djecu. Moja sestra u slijepoj ulici, u kojoj živimo, nikada nije prešla cestu, a da nije gledala i prelazila je samo tamo gdje je označeno. Nisam tad znala ni pod kojim okolnostima se desila tragedija, ali sam sigurno znala da se to desilo na pješačkom", govori Enesa i dodaje kako od odbrane očekuju da će se braniti na sve moguće načine.

"Ne želim ni razmišljati o toj verziji da se zahtjevi Tužilaštva neće provesti. U slučaju da se to ipak desi, za sad nemamo neki plan. Mi smo toliko iscrpljieni. Sve moguće snage smo iscrpili i psihičke i fizičke i materijalne.  O tom scenariju ne želimo ni razmišljati".

U ime obje porodice, Enesa tvrdi, kako ovo nije samo njihova borba

"Mi smo njih izgubili i želimo da se kazni onaj ko je njih ubio, ali samim tim da se opomenu svi ostali nesavjsni vozači. Ako bude dobra kazna i sankcija. Iako je zakon takav kakav jeste i neka maksimalna kazna za šta je on optužen je 20 godina, a za nas to nije ni približno onome što bi on trebao da odleži. Međutim ako dobije i tu, takvu maksimalnu kaznu, ako se napravi taj presedan ne mogu tvrditi da će se svi vozači osvijestiti, ali vjerujem da će se javnost zadovoljiti tom kaznom i da će se donekle osvijestiti svijest svih učesnika u saobraćaju", navodi Enesa. 

Dodala je da ono što je ona upratila kada je riječ o saobraćajnim nesrećama, naše društvo nije imalo ovakav slučaj, da se takav scenarij napravi sa bijegom, prelaskom granice  koji, kako kaže, liči na one iz američkih filmova. 

Sanjin Sefić je 10. oktobra 2016. u večernjim satima, u ulici Zmaja od Bosne u Sarajevu, Golfom 6, krećući se brzinom od gotovo 105 kilometara na sat i pritom prošavši kroz crveno svjetlo na semaforu, usmrtio Selmu Agić iz Bugojna i Editu Malkoč iz Bosanske Krupe, studentice Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, nakon čega je pobjegao s mjesta nesreće.

Saru Sefić, sestru Sanjinovu,  te Dinu Alića i Amara Salihovića tereti se da su iste noći pomogli Sanjinu u bijegu iz BiH.


(Lejla Trle)