Casal Bruciato, naselje na istočnoj periferiji Rima, došlo je u fokus italijanske i svjetske javnosti zbog protesta i uličnih sukoba. Sve je počelo u ponedeljak 6. maja, kada su vlasti dodijelile općinski stan romskoj porodici iz BiH što je izazvalo proteste na ulici. Kada je porodica stigla u stan pred vratima ih je sačekalo 50 osoba. Među ogorčenim građanima, našli su se i militanti neofašističke Casa Pound partije. “Želimo da ih sve objesimo i spalimo”, vikali su demonstranti, a neki su čak uzvikivali “Musolini, ustani”, bili su samo neki od poziva na nasije prema ovoj porodici o čemu možete detaljnije pročitati ovdje. 

Prema mišljenju Sejdića prvi znaci rasističkog i neofašističkog pristuma romskoj populaciji u Italiji počeo je u onom momentu kada je Italija počela sa idejom uzimanja otisaka prstiju Romima, a što su pravdali ekonomskim i socijalnim potrebama.

"To je čisti vid diskriminacije pa i rasizma. U Italiji, a nažalost i širom Zapadne Evrope, u posljednjih desetak godina vlasti dopuštaju da se neofašističke organizacije oglašavaju, udružuju i ispoljavaju svoje rasističke porive naročito uperene prema romskoj populaciji", objašnjava Sejdić.

Dodaje kako je Forum za Rome i nomade Vijeća Evrope upućivao kritike na račun tih neofašističkih i neonacističkih organizacija, „ali kada pričamo sa ljudima na nekim debatama, konferencijama, svi su oni protiv takvih pojava. Međutim, izostaju konkretne aktivnosti“.

"Osvrnut ću se na bh. Rome koji su tokom ratnih dešavanja i prije toga boravili u Zapadnoj Evropi. Nisu nas prihvatali na način da nam treba pomoć, ali ne samo socijalna, već prije svega sigurnosna pomoć. Taj trend su zadržali do danas. U posljednje vrijeme imamo sve češće masovnije deportacije koje se odvijaju na svakodnevnoj osnovi", dodaje Sejdić.

Kaže kako još više zabrinjava to što u evropskim parlamentima, postoji sve više desničara koji propagiraju protjerivanje Roma porijeklom iz BiH vođeni izjavama kako ovdje više nema rata te kako je BiH sada sigurna zemlja.

U pozadini su, kako je naveo, sve diskriminacijske aktivnosti kao i kampanje u kojima se ispoljava rasizam.

"Cijela Evropa je ustala da se riješi pitanje prihvata izbjeglica, međutim kada je romska populacija bila u situaciji da zbog ratnih dešavanja bježi, mi smo i tada doživljavali rasistički odnos, što se i danas reflektuje", govori Sejdić.

Problem je u tome, navodi Sejdić, što se romske porodice u ovim zemljama nekada prihvataju samo pro forme na nekoliko mjeseci kako bi se ispoštovali zakoni o ljudskim pravima.

Također, dodaje kako zemlje Zapadne Evrope ponude romskoj populaciji da potpišu dokumente na jezicima koji oni ne razumiju. Najčešće iskoriste njihovo neznanje da bi potpisali pristanak na deportaciju.

Navodi kako ga ne iznenađuje potez gradonačelnice Rima koja je došla da iskaže podršku toj porodici i da smiri tenzije.

"Ne bi me iznenadilo da je gradonačelnica to uradila kao žena koja ima senzibilitet prema porodici, ne zato što je romska, već zato što se radi o porodici, majci i djeci koji sve to trpe i ispaštaju", navodi Sejdić.  

S druge strane, napominje da ne treba izgubiti iz vida da se ovakve situacije koriste i za prikupljanje potlitičkih poena.

Prema njegovom mišljenju i u bh. sredinama Romi često nađu u neugodnim situacijama kada od lokalnih i viših nivoa vlasti dobiju odobrenje za korištenje takozvanih socijalnih stanova. Tada dolazi do negodovanja komšija. Međutim, ono što je pozitivno jeste da ti izlivi nezadovoljstva nisu u agresivnoj i profašističkoj formi u kojoj se spominje slučaj u kome se našla romska porodica u Rimu.

Prema riječima Sejdića, najmanje što BiH može uraditi u vezi sa ovim slučajem jeste da uputi protestnu notu vladi Italije, te dodaje kako sumnja da će se to desiti, jer su bh. političari isuviše opterećeni vlastitim okupacijama i unutardržavnim prepucavanjima kao i to da vjerovatno većina njih nije ni upućena u navedeni slučaj.

Povodom ovog slučaja oglasio se i papa Franjo.

"Patim, jer to nije civilizovano", rekao je papa Franjo, koji je u četvrtak imao dogovoreni sastanak sa 500 Roma i Sinta u Vatikanu, prije nego što je pozvao Omeroviće da mu se pridruže u bazilici San Giovanni u Lateranu u jugoistočnom Rimu. 
Policajci su zbog sigurnosti morali pratiti porodicu koja je otišla na sastanak.

Ironično, ili ne napad se dogodio baš nekoliko dana prije 9. maja, koji osim što se obilježava kao Dan Evrope, obilježava se i kao Dan pobjede nad fašizmom.

Ipak, čini se da fašizam u Evropi nije iskorijenjen, čemu svjedoči sve veći broj ispada neofašističkih organizacija poput Casa Pound partije koja je bila jedan od glavnih aktera napada na ovu romsku porodicu. Također, svjedoci smo jačanja i sve većeg odobravanja prodesničarskih partija i političkih aktera čiji odnos prema romskim, migrantskim i ostalim manjinama sve više podsjeća na buđenje rasističkih i neofašističkih ideja u Evropi. 





(Lejla Trle)