Tuka je pobijedio u polufinalnoj utrci u vremenu 1:45.63, a zanimljivo je da bi s tim vremenom u Pekingu prije četiri godine bio zlatni.

Kada je ova sezona u pitanju Tuka je iz utrke u utrku podizao formu, a i sam je najavio da će vrhunac biti upravo u Dohi.


Prve pobjede

U junu 2013. pobijedio je na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva s rezultatom 1:51.11. Mjesec kasnije, na Evropskom prvenstvu U-23, osvojio je treće mjesto na 800 m i postavio državni rekord 1:46.29.

U 2015. osvojio je i zlatnu medalju na Balkanskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu (1:48.86). 
Novi državni rekord Tuka je postavio 1. jula iste godine, na mitingu u Velenju, pobijedivši s rezultatom 1:44.19. 

Samo deset dana poslije popravio je državni rekord, pobijedivši i u Madridu s vremenom 1:43:84. 
Šest dana kasnije, u svom prvom nastupu na nekom od mitinga Dijamantne lige u karijeri, ponovo je popravio lični i državni rekord pobijedivši u Monaku s vremenom 1:42.51. 
To je bilo najbolje vrijeme sezone 2015. u tom trenutku, 32. rezultat svih vremena i četvrti u Evropi. 

U toj utrci pobijedio je i tadašnjeg olimpijskog viceprvaka Nijela Amosa i svjetskog prvaka Mohammeda Amana.

Na Svjetskom prvenstvu 2015. u Pekingu ostvario je rezultat karijere osvojivši bronzanu medalju iza svjetskog rekordera Davida Rudishe i Poljaka Adama Kszczota.[5] To je bio najveći uspjeh u historiji bosanskohercegovačke atletike dotad.


Najbrži inžinjer u BiH: Vozom iz Modrinje putovao na treninge u Zenicu, a onda se vraćao u Kakanj na nastavu

Amel Tuka odrastao je u naselju Modrinje, kod Kaknja, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Iako su roditelji željeli da, poput sestre upiše medicinsku školu u Zenici, Amel je želio da se bavi mašinstvom. 

Zato je nakon završene srednje škole upisao Mašinski fakultet u Zenici. 

Na nagovor profesorice učestvovao je školskom takmičenju u atletici koje je održano na stadionu Fudbalskog kluba Mladost u Kaknju. Tu je ostvario svoju prvu pobedju i to u trci na 400 metara. 
Nakon toga, kao učenik trećeg razreda predstavljao je svoju školu na Malim olimpijskim igrama u Zenici gde je pobjedio u trci na 400 metara. Na poziv trenera Atletskog kluba „Zenica“, profesora Halida Sedića, 1. januara 2009. godine postao je član ovog kluba i zvanično počeo da trenira atletiku. 

S obzirom da u tom momentu još nije bio završio školu, svakog jutra je vozom iz Modrinje putovao u Zenicu kako bi trenirao, te se popodne vraćao u Kakanj na nastavu.



Svijet voli pobjednike, a političari još više 
                           Sada svi pričaju o tome ko je Amel…

"Amel je bio i prije tu, samo što to niko, nažalost, nije pratio. Čini se da treba osvojiti olimpijsku ili zlatnu medalju da bi se pažnja privukla. Lično, nikada nisam volio da zivkam nekoga da piše o meni, radio sam i šutio. Slušao sam komentare: Šta će mu atletika? Šta ima od toga? Neka se posveti fakultetu. Nema od njega ništa, zna se ko je u toj disciplini najbolji, ko su najveći… Ali, hvala Bogu, pa me stvorio ovakvog, da me sve to hranilo i hrabrilo još više", rekao je prije četiri godine Amel u jednom od intervjua.

Izgleda da u ovoj Amelovoj izjvi još uvijek ima puno istine, a naročito kada je u pitanju bh. politička scena. Uslovi koji se obezbjeđuju sportistima, naročito kada je riječ o pojedinačnim sportovima, nije nam na zavidnom nivou. 

Ipak, kada se ostvare rezultati poput ovog koji je napravio sinoć Amel Tuka, počnu se nizati poruke hvale, podrške. Tako su se od sinoć pa do danas nizale čestitke Dragana Čovića: Našoj zemlji si donio novu medalju, srebro, i postigao najveći uspjeh bh. atletike i sporta u povijesti, na što smo svi ponosni.

Javio se i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, Šefik Džaferović, Željko Komšić, Fahrudin Radončić, Fadil Novalić,...

„Srebrna medalja koju je na Svjetskom atletskom prvenstvu u Dohi, u utrci na 800 metara, osvojio najbolji bh. atletičar Amel Tuka "sija više nego zlato", naveo je u svojoj čestitki federalni premijer Fadil Novalić.

Izuzimajući sve političke stavove, čini mi se da u ovoj izjavi Fadila Novalića zaista ima dosta istine, jer Tukina srebrena medalja koju je donio svim Bosancima i Hercegovine unijela je dašak pozitive.

Zasjala je u bh. sivoj svakodnevnici kao i grumen zlata. Pratili atletiku ili ne, ko još sinoć nije bio ponosan i sretan na vijest o Tukinoj srebrnoj medalji?


Konkurencija u finalnoj utrci bili su mu Bryce Hoppel (SAD), Adrian Ben (Španija), Donavan Braizer (SAD), Wesley Vazquez (Porto Riko), Ferguson Cheruiyot Rotich (Kenija), Marco Arop (Kanada) i Clayton Murphy (SAD




(Lejla Trle)