Bakir Izetbegović je početkom 1990-ih postao član SDA, koju je 1990. osnovao njegov otac Alija Izetbegović. Direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo postao je 1991. Iduće godine izabran je za člana kantonalnog odbora SDA. Tokom rata u BiH bio je očev lični sekretar do 1994. godine. Aktivno je učestvovao u pripremama za rat protiv Vojske Republike Srpske te u izgradnji Sarajevskog tunela.

U periodu od 1992.god. do 2003. god. bio je član Kantonalnog odbora SDA Sarajevo, a posljednje godine rata, postaje član Upravnog odbora Fudbalskog kluba Sarajevo u kojem se zadržao do 1997. godine. O njegovoj ulozi u ratu ispričane su priče, a javnost pamti televizijski sukob s tadašnjim kolegom iz državnog Predsjedništva Željka Komšića koji mu je gostujući u emisiji 60 minuta Federalne televizije, poručio da je ''u ratu sjedio kod oca u kabinetu''.

Željko Komšić je u 1992. godini radio je kao diplomirani pravnik u Zavodu za penziono osiguranje BiH. Odmah nakon početka agresije na BiH, dobrovoljno je pristupio u redove Armije BiH, te je odlikovan najvišim ratnim odlikovanjem "Zlatni ljiljan". U vojsci je dobio čin natporučnika i na vlastiti zahtijev demobilisan početkom 1996. godine.

"Željko nije želio da stupimo u brak u ratu jer je stalno bio na liniji, moglo mu se nešto dogoditi i nije me želio unesrećiti. To je bilo vrlo pošteno od njega. Čekali smo da rat završi i onda se vjenčali. Bila je to skromna ceremonija. Počeli smo se zabavljati 28.augusta 1992. a vjenčali se 28. augusta 1996. godine", rekla je jednom prilikom Sabina Komšić za Graciju.

Fahrudin Radončić se početkom rata u BiH 1992. pridružio Armiji RBiH u kojoj je proveo godinu dana kao član kabineta generala Sefera Halilovića, prvog komandanta Armije RBiH.

Zahvaljujući bliskosti s Alijom Izetbegovićem i tadašnjim sarajevskim vlastima omogućeno mu je da u oktobru 1993. u Sarajevu pokrene list Bošnjački avaz, a dvije godine kasnije, 2. oktobra 1995. pokrenuo je list Dnevni avaz. Većinu novinara doveo je iz sarajevskih Večernjih novosti, koje su se uskoro poslije ugasile. U prvim danima poslije Daytonskog sporazuma, Dnevni avaz je na bošnjačkom području bio gotovo službeno glasilo Alije Izetbegovića, SDA i službene bošnjačke politike.

Elmedin Konaković je tokom rata u BiH bio borac Armije RBiH, 10. brdske i 15. motorizovane brigade, u periodu od aprila 1992. do aprila 1996. godine. Konaković je imao samo osamnaest godina kada je počeo rat u BiH.

Emir Suljagić je kao dijete živio u Bratuncu, odakle je sa roditeljima, za vrijeme rata u BiH, prebjegao u Srebrenicu, gdje je radio kao prevodilac za UN, te preživio genocid u Srebrenici 1995. godine.

“Imao sam 17 godina kad je 1992. moj otac poginuo u uniformi Armije Republike BiH od granate ispaljene iz Srbije. Trinaest drugih članova moje porodice je pobijeno. Rat sam proveo u Srebrenici i 1995. sam gledao Mladića u oči u Potočarima", rekao je jednom prilikom Emir Suljagić.

Nakon rata Suljagić je objavio knjig „Razglednica iz groba“. Po mišljenju mnogih to je najbolja knjiga na temu srebreničke tragedije koja je i svojevrsni dokument o genocidu u Srebrenici. O značaju ove knjige najbolji govori podatak da su “Razglednice iz groba” do sada prevedene na sedam jezika.

Nermin Nikšić je tokom rata u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1995. bio pomoćnik komadanta za pravne poslove, a kasnije i moralist 43. brdske brigade Četvrtog korpusa Armije RBiH.

Fadil Novalić prije rata je bio predsjednik Upravnog odbora TMD Gradačac Famos. U ratu je od 1992. do 1995. godine bio dobrovoljac/vojnik, pripadnik 107. Gradačačke brigade ARBiH, i vođa projekta proizvodnje NVO u TMD Gradačac.

Denis Zvizdić je za vrijeme rata radio. Bio je zaposlen u Ministarstvu prostornog uređenja i građenja Republike BiH, a nakon rata u Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša te u kompaniji "Unioninvest" u Sarajevu

Novinarka: Merima Druškić