U Trebinju je jučer policija uhapsila političara Nebojšu Vukanovića, jer je snimao sudije koji su u toku radnog vremena ispijali kafu u bašti jednog od obližnjih kafića i na sav glas raspravljao s njima i kritikovao ih zbog nerada u 10:30 sati kad bi, kako je naglasio, "trebali biti na svom radnom mjestu", te je spominjao njihove loše poteze koje prave poput puštanja pedofila i kriminalaca na slobodu.

Jedan od sudija je potom pozvao policiju koja je uhapsila i udaljila Vukanovića koji je potom saslušan i pušten. Iako su se okolo mogli čuti povici stanovnika Trebinja prema policiji da ne hapse Vukanovića kojem su uputili riječi podrške, očito veoma izrevoltirani poslanik u Narodnoj skupštini RS-a odveden je u policijsku stanicu.

Iako je Vukanovićev nastup bio, istina, na ivici fizičkog kontakta s jednom od sudija, postavlja se pitanje koliki je još vukanovića širom BiH koji za manje od ovog budu pritvoreni, cenzurisani, prijetnjama natjerani na šutnju, kako bi im se maksimalno uskratila sloboda govora i izražavanja nezadovoljstva.

Daleko je Bosna i Hercegovina od zemalja u kojima je javni govor i kritika dozvoljena do kraja, jer nikad niste sigurni da li će vam neko nakon takvog obraćanja pokucati na vrata doma, prijetiti porodici, uputiti prijeteći poziv, SMS poruke, podnijeti tužbu, pa čak i poslati u pritvor. 

Primjera radi, novinari su posljednjih godina u našoj zemlji trpili čak i fizičke napade, a, ako se previše "opuste", bolja sudbina ne čeka ni obične građane, aktiviste koji jure osnovna ljudska prava i kritikuju sve ono što ne valja u ovoj zemlji, pa čak ni neke poštene političare koji se daju sebi malo više prava i prostora, poput jučerašnjeg slučaja u Trebinju.

Na ovu temu razgovarali smo sa Borkom Rudić, generalnom tajnicom Udruženja BH novinari, koja već niz godina ukazuje na nedostatak slobode govora i kritike kada se radi o BiH, bilo da se govori o novinarima ili o običnim građanima. 

- Ako govorimo o novinarima onda je jasno da je bh. društvo sve više neprijateljski nastrojeno prema novinarima i medijima, što govore i rezultati našeg istraživanja koji kažu da 23 posto ispitanika smatra da novinare ponekad treba tući. Ovdje je raširena nekažnjivost napadača, 70 posto napada na novinare ostaje neistraženo. Deklaracija Vijeća Evrope kaže da sve javne osobe i političari moraju biti spremni na veći stupanj kritike od novinara i medija jer su samo odabrali taj posao. Novinarima se sve češće zabranjuje snimanje na javnin površinama, snimanje objekata koji nisu zaštićeni ničim, snimanje osoba iz javnog života na javnom mjestu. Mnogi se pozivaju na kršenje zakon o zaštiti ličnih podataka, kada reagiraju na snimke političara koje je novinar uhvatio u nekoj situaciji koja može biti zaninljiva za javnost, iako takva zadiranja u privatnost javnih zvaničnika su zaštićena svim međunarodnim standardima zaštite slobode izražavanja, kaže Rudić.

"Ako novinari i mediji nisu slobodni", ističe naša sagovornica, "onda je još teže očekivati da običan građanin ima neka prava".

- Novinari na neki način imaju neku vrstu zaštite, njihovo djelovanje je više zaštićeno nego djelovanje običnog stanovnika. Ali u tom kontekstu treba gledati na neko novo širenje medijskih sloboda odnosno slobode izražavanja, na primjer na osobe koje su otkrile neko krivično djelo, to, na primjer, fotografisale ili snimile i žele to prenijeti nadležnim organima, policiji i slično, smatra Rudić, te dodaje:

- Doba interneta je donijelo neka druga pravila ponašanja, građani slikaju ili snimaju nešto što nije u skladu sa zakonom, i to prijavljuju. Ne treba ih proganjati zbog toga. Međutim, postoji slučaj da je s druge strane osoba koja dobro poznaje zakone i koja vješto manipuliše pravom na zaštitu privatnosti, onda se može desiti da ta osoba odnosno građanin bude sankcionisan. Ipak, u slučaju političara, tu se svaki građanin može odbraniti, jer nadzor građana nad javnom vlašću mora biti u svakom demokratskom društvu zaštićen, rekla je Borka Rudić. 


NOVINAR: Mirza Kadić.