Ne koristeći ni spermu ni jajnu ćeliju, istraživači su stvorili prvi svjetski sintetski embrij miša i posmatrali ga kako raste više od osam dana unutar posebno dizajniranog bioreaktora koji je služio kao maternica, piše Live Science Magazine.

U članku je opisano šta se događa unutar umjetne maternice. “Unutar uređaja, embriji plutaju u malim čašama s otopinom ispunjenom hranjivim tvarima, a čaše su sve zaključane u rotirajući cilindar koji ih drži u stalnom pokretu. Ovaj pokret simulira kako krv i hranjive tvari teku u posteljicu. Uređaj također replicira atmosferski pritisak mišje maternice.”

Izjava Instituta Weizmann objašnjava da su istraživači započeli samo s “matičnim ćelijama uzgojenim u petrijevoj zdjelici”. Do osmog dana, “svi rani organi embrija su se formirali, uključujući srce koje kuca, cirkulaciju krvi u nastajanju, mozak, neuralnu cijev i crijevni trakt.”

Uspoređujući sintetičke embrije s prirodnim embrijima, istraživači su primijetili da su njihovi laboratorijski stvoreni “modeli pokazali 95 posto sličnosti u obliku unutrašnjih struktura i obrascima ekspresije gena različitih vrsta ćelija.”

Profesor Jacob Hanna s Weizmannova odjela za molekularnu genetiku razumljivo je vrlo uzbuđen zbog ovog projekta, kao što bi i trebao biti. Ovo je bio veliki korak prema mogućnosti stvaranja ljudskih organa u laboratoriju, što je krajnji cilj ovog istraživanja. U izjavi je rekao: “Embrij je najbolji stroj za izradu organa i najbolji 3D bioprinter – pokušali smo oponašati ono što on radi.”

Ovo otkriće je sjajna vijest za medicinsku zajednicu, posebno za one koji traže transplantaciju organa. Izgledi da bi naučnici jednog dana mogli otići dalje od stvaranja organa i mogli stvoriti sintetički ljudski “život” u laboratoriju zvuči zastrašujuće.

Vjerujete li da će naučnici jednog dana uspjeti stvoriti sintetski ljudski embrij?

Iako vjerovatno nećemo uskoro vidjeti sintetičke ljude, nema sumnje da će taj dan doći. Kada se to dogodi, čovjek će imati sredstva za stvaranje “života”, kao i moć da ga okonča.

Je li čovječanstvo spremno ući u doba s ovom vrstom inovacija?

Ovo je etičko minsko polje. Kakvo pravo naučnici, ili bilo ko drugi, imaju dočaravati život bez majke i oca unutar laboratorija? Šta će pustiti u svijet ako to učine? Kako bi izgledao čovjek formiran unutar petrijeve zdjelice? Bi li imali dušu? Bi li doživjeli emocije?
 
Ko bi se brinuo za njih? Ko bi donosio važne odluke o njihovim životima ili smrti?

Ovo je neistraženo područje, i dok mnogi vjeruju da tamo ne bismo trebali kročiti, bit će potpuno nemoguće spriječiti naučnike da napreduju.

To je gotovo kao da gledate nekoga kako usporeno otvara Pandorinu kutiju. Možemo se samo moliti da će ovaj put “nada” uspjeti pobjeći prije nego što se poklopac zalupi.


(Admir O.)