Nova kriza Vlade FBiH, ko zna koja po redu u nešto više od dva mjeseca rada (ako aktivnosti koje su u tom periodu imali možemo okarakterisati kao „rad“), je vjerovatno i finalna, barem kada je ovaj sastav Vlade u pitanju.
U četvrtak je, odlukom rukovodstva Demokratske fronte, vladajuća koalicija na federalnom nivou, u kojoj su pored te stranke učestvovali SDA i HDZ, doživjela krah. Međutim, kada je trenutno stanje u pitanju, Demokratska fronta odlazi u opoziciju u zakonodavnoj vlasti, ali u izvršnoj ostaju na dosadašnjim pozicijama?!
Predsjednik DF-a Željko Komšić pozvao je premijera Fadila Novalića da razriješi dužnosti ministre iz DF-a i imenuje nove, te da će potpredsjednik FBiH Milan Dunović dati saglasnost za imenovanje tih novih ministara. Kamen spoticanja, koji je doveo do kolapsa Vlade FBiH, je sporna Uredba o načinu imenovanja upravljačkih struktura u javnim preduzećima u FBiH, koju su većinom glasova usvojili ministri iz SDA i HDZ-a. Pomenutom Uredbom se upravljačke strukture u javnim preduzećima u FBiH imenuju od strane Vlade FBiH, a ne resornih ministara.
Šta nam slijedi?
SDA i HDZ u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH imaju 41 zastupnika, te im je potreban novi koalicioni partner za formiranje većinske vlade, odnosno za neometan proces usvajanja zakona u Parlamentu FBiH.
Prekombinovanje vlasti u FBiH je, sudeći prema najavama, mogućnost koju su glavni politički akteri u većem bh. entitetu od ranije uzimali kao realnu. Tako je Komšić u posljednjem obraćanju javnosti izjavio kako je „Bakir Izetbegović spreman oprostiti sve Fahrudinu Radončiću“, te da je čuo kako je upravo Izetbegović već obavio razgovore sa Zlatkom Lagumdžijom, donedavnim predsjednikom SDP-a BiH.
„Sa svakim sam se spreman pomirit za dobrobit zemlje. Fahrudin Radončić između ostalih“, izjavio je Bakir Izetbegović prilikom gostovanja na N1, a nakon sastanka sa Драганом Човићем u petak u zgradi Predsjedništva BiH je to negirao rakavši kako „SDA to ne želi“, te je najavio kako njegova stranka neće pokretati smjenu ministara DF-a, niti tražiti nove partnere.
„Oni su rekli da će biti u toj vladi, da će podržati sve reformske zakone i sad ćemo vidjeti. Vlada je napravljena i treba konačno da se posveti poslu“, izjavio je Izetbegović.
S druge strane, Драган Човић ne iskljućuje mogućnost funkcionisanja manjinske vlade, ali ne bi imao ništa protiv ulaska SBB-a u federalnu vlast.
„Требају нам нови партнери да ојачамо парламентарну већину“, tvrdi Човић i dodaje kako je još uvijek otvorena mogućnost da se kriza prenese i na Vijeće ministara.
Човић tvrdi da još nije razgovarao sa liderom SBB-a Fahrudinom Radončićem o ovoj mogućnosti, iako sve upućuje na mogućnost tihog ulaska Radončićeve stranke u strukture vlasti, uprkos tome što bi fotelje dijelili sa mrskim neprijetaljima iz SDA. Teško je održati i zadržati stranačku infrastrukturu ako ste opozicija, pa bi Radončić iz ove situacije mogao izaći kao najveći pobjednik. Mogućnost taktiziranja u vidu odbijanja ulaska u vlast kao dugoročno dobre strategije s ciljem ostvarivanja boljeg rezultata na narednim izborima nije realna opcija. Ako SBB nakon odlaska u opoziciju jer njihov lider „nije dao da se bije narod“ nije ostvario bolji rezultat od treće stranke u FBiH, neće sigurno ni na narednim izborima.
SDA „ne želi sa SBB-om“, ali je moguće očekivati u narednom periodu da će „u interesu građana i napretka“ prihvatiti koaliranje sa tom strankom.
Donedavni član SDP-a BiH, Bakir Hadžiomerović, je putem svog Facebook profila iznio zanimljiv stav vezan za Komšićevu informaciju o sastanku Izetbegovića i Lagumdžije.
„Siguran sam, a neka me predsjednik SDP-a Nermin Nikšić demantira ako griješim, da Lagumdžija u ovom trenutku među aktuelnim SDP-ovim zastupnicima na svim nivoima vlasti nije u stanju uticati ni na izbor roštiljskog menija, a kamoli na vrstu piva koje bi se uz taj roštilj konzumiralo. Lagumdžija u SDP-u danas vegetira kao najobičniji član. U najbukvalnijem smislu riječi“, tvrdi Hadžiomerović.
Mogućnost da na bilo koji način SDP participira u vlasti je isključio i aktuelni predsjednik stranke i donedavni premijer FBiH Nermin Nikšić, te je istaknuo kako rješenje za trenutnu situaciju vidi u vanrednim izborima.
S druge strane, Demokratska fronta se također može odlučiti na formiranje nove većine, bez SDA i HDZ-a. Naime, DF ima 14 zastupnika, a uz podršku SBB-a (16), SDP-a (12), HDZ-a 1990 (4), BPS-a (4) i Stranke za BiH (3), A-SDA (2), te eventualno Laburističku stranke (1) i Naše stranke (1), imali bi sasvim dovoljno ruku za formiranje nove vlasti.
Naravno, vrijeme nas je naučilo da uvijek postoji mogućnost da se Demokratska fronta „odljuti“ i vrati u zagrljaj SDA.
„Demokratska fronta nije demonstrativno povukla sve svoje ministre iz Vlade. Ministri nastavljaju raditi u Vladi. Oni su pozvali ono što je preostalo od parlamentarne većine, sada je to manjina, da pokušaju pronaći nove partnere, nakon čega kažu da se neće protiviti rekonstrukciji vlade, tačnije da neće blokirati rekonstrukciju vlade. Ovo nije neko definitivno povlačenje“, smatra politički analitičar Adnan Huskić.
Kada su modeli rekonstrukcije vlasti, ukoliko do nje dođe, Huskić smatra da će SBB biti oprezan, te da sada „igraju nedostižnu mladu“.
„Nemojte zaboraviti koliko je vremena bilo potrebno za raspodjelu resora i kontrole nad javnim preduzećima u prvom ciklusu ovih pregovora, što znači da procedura u slučaju ulaska nove stranke u vlast može oduzeti jako mnogo vremena. Nije to više samo ubaciti nekoga umjesto DF-a, treba se ispregovarati sve ponovo. Ne vidim ja izlaz koji ide u pravcu neke nove većine. Najbolje bi bilo sada, da ukoliko je DF zaista iskren u najavama da će podržati sve ono što ide u smijeru ispunjavanju zahtjeva novog EU pristupa, imamo manjinsku vladu. Ne vidim zašto svi bježe od manjinske vlade. Nama u ovom trenutku naprosto treba vlast“, smatra Huskić.
Sporna Uredba o načinu imenovanja upravljačkih struktura u javnim preduzećima u FBiH
U SDP-u dijele mišljenje čelnika DF-a da je usvojena Uredba protuzakonita, te vjerovatno podržavaju kolege u nastojanju da sačuvaju aktuelna rukovodstva javnih preduzeća. Ozbiljnost situacije nas primorava da se vratimo četiri godine unazad, kada je SDP, iz kojeg se u konačnici i razvila Demokratska fronta, okupio „platformašku Vladu“. Upravo nakon formiranja takve Vlade je uslijedila ogromna kadrovska čistka u javnim preduzećima, na koju je uticao i tadašnji SDP-ovac Reuf Bajrović, DF-ov ministar energije, rudarstva i industrije i najveći protivnik inicijative SDA i HDZ-a. Podsjećamo da je u samo nekoliko mjeseci smijenjeno gotovo 500 direktora, članova uprava i nadzornih odbora javnih preduzeća, a mjesto u jednom od nadzornih odbora, onom Fabrike duhana Sarajevo, je pronašao upravo Bajrović.
Reuf Bajrović kao federalni ministar se protivljenjem usvajanju Uredbe nastojao izboriti za poziciju da sam uređuje kadrovsku politiku u 27 javnih kompanija iz sektora koji njemu „pripada“.
Lider HDZ-a BiH Драган Човић još od stvaranja koalicije minimizira ulogu Demokratske fronte u cijeloj priči i ne libi se svaki put ponoviti kako je njihov partner SDA, a da je SDA izabrala DF kao partnera, pa je DF HDZ-u „nužno zlo“. Tako je Човић ranije ove sedmice nagovijestio epilog koji se dogodio u četvrtak, poručivši da se politika „не може водити и прилагођавати једном ресорном министру, ко год да је он“, aludirajući na Reufa Bajrovića.
„U BiH je problem, i to je ono zbog čega mi imamo ovu situaciju, što je kontrola nad javnim novcem i javnim resursima u rukama političkih stranaka. Do momenta kad se to njima izbije sve iz ruku, bilo kroz privatizaciju, bilo kroz likvidaciju javnih preduzeća koja više ne funkcionišu, a koja mi finansiramo svojim sredstvima, imat ćemo ovaj politički problem. Oni naprosto sjede na previše novca. Radi se o milionima i ti su milioni uvijek bili naš problem“, tvrdi analitičar Adnan Huskić.
Kakvu god Vladu imali u FBiH u narednom periodu, manjinsku, sa DF-om ili nekim novim partnerom, problem će očigledno uvijek biti isti – raspodjela i upravljanje finansijama kroz javna preduzeća. Upravo u tom segmentu svi kompromisi i ustupci jednostavno padaju u vodu. Muji iz Zavidovića i Anti iz Posušja je svejedno naziva li se njegova vlada manjinskom ili ne, bira li rukovodioce jedan ministar ili svi, a u konačnici su upravo Mujo i Ante najveće žrtve situacija kakva je ova.
(Nedim Pobrić)