U emisiji je ekipu N1 proveo kroz svoju Osnovnu školu, sadašnju “Hasan Kaimija”, gdje je, kako kaže, sve počelo. Košarku je počeo trenirati u šestom razredu.

“U sali ove škole sam počeo košarkaške korake. Nastavnik Amir Deljkić je uočio talenat i usmjerio me na košarku. Bio sam dobar učenik”, rekao je Elmedin Konaković u uvodu.

Osnovnu školu, uprkos napornim treninzima, završio je kako učenik generacije i dobitnik značke “Mitar Trifunović Učo”. Danas je obrazovni sitem, kaže, dosta drugačiji.

“Mislim da smo malo razmazili obrazovni sistem. Čini mi se da smo demokratizacijom društva malo spustili kriterije. Moji roditelji su sa strahom dolazili na roditeljske sastanke jer nisam bio štreber, ali su se vraćali s osmijehom. U moje vrijeme nije bilo lako proći peticom”, prisjetio se.

S ponosom ističe da je “mahalac” te da nikada nije “uspio postati haustorče”. Na pitanje da li se mahalac i mangup može povezati, odgovara:” Može. Taj mahalac ima nešto mangupsko. To mi ljudi kaže kada hoće da me pohvale za nešto što uradim, kažu ‘ima tu nešto mahalsko’”.

Pozicija ministra vanjskih poslova BiH donosi dosta službenih putovanja, pa je Konaković više van kuće nego što je, kako kaže, navikao.

“Moja šestoipogodišnja kćerka se već buni i već dva puta mi je rekla: ‘Voliš li više posao ili nas?’ To su teška pitanja. Nađem ipak vremena da ponekad uspavam kćerku. Presvlačim je, perem zubiće, a Dalija ima drugi dio odgovornosti. Ona većinu stvari preuzima na sebe. No, izgubio sam druge stvari do sada meni važne. Udaljio sam od prijatelja koji nisu u politici i to mi je žao. Krug ljudi u kojima se krećem je porodični i politički milje”, rekao je Konaković za N1.

Kako kaže, često je preoptimističan, a supruga mu je rekla da se nedovoljno sjekira.

“Optužuju me da u ljudima tražim dobre stvari, a zanemarujem loše. Ali, meni je dobro tako”, rekao je.

S obzirom da su i on supruga dio javnog života, kaže da još kćerkicu ne pripremaju za to, ali da će to svakako učiniti kada bude vrijeme.

“Srećom još ne gugla i ne traži takve stvari”, rekao je.

Na pitanje da li gugla sam sebe, odgovara: “Rijetko. Nema potrebe, samo mi iskaču vijesti o meni (smijeh). Pratim vijesti sve.”

Navodi kako uprkos tome što ima tim ljudi, i dalje vodi sam svoje Facebook profile. Piše kada osjeti potrebu da reaguje.

“Vodim svoje stranice sam, na njima se oglašavam ja. Imam samo administratore koji preuzmu neki live, ali ja sve pišem. Ne stižem odgovarati na sve poruke, bude ih hiljade. Ako vidite neku gramatičku grešku to sam ja kriv”, dodao je.

Za KK Bosnu je počeo igrati u ratu i to nakon duge pauze. Na treninge je išao između smjena na liniji 1993. godine.

“Tad je počeka pričao ratnoj KK Bosni. Završimo smjene po linijama, dođemo na Skenderiju koja je bila puna i igramo. Počeli smo turnirom na kjem su igrali tadašnji MUP, Armija, Ćesko i KK Bosna. Na tom turniru sam proglašen za naboljeg igrača”, rekao je Konaković.

Sport ga je, ističe, naučio da gubi i da se brzo oporavlja.

Uprkos svim javnim funkcijama, kaže da Sarajevom, ali i cijelom Bosnom i Hercegovinom, šeta bez problema.

“Kada ne budem mogao, neću više raditi ovaj posao”, naglasio je.



(Ajdin B.)