Vervoort, koji je na Paraolimpijadi u Londonu 2012. osvojila zlato i srebro, te dvije dodatne medalje u Riju 2016., patila je od neizlječive degenerativne bolesti mišića.

Eutanazija je u Belgiji legalna, a Vervoort je 2008. potpisala saglasnost koja  ljekarima omogućava da okončaju njen život, prenosi BBC.

U saopćenju iz njenog rodnog grada Diesta se navodi da se Vervoort odlučila na okončanje svog života u utorak navečer.

Bolest joj je uzrokovala stalne bolove, epileptične napade, paralizu u nogama i bila je jedva sposobna da spava.

U opsežnom intervjuu za BBC Radio 5 iz 2016., paraolimpijka je rekla da ima dana "kada se osjećam jako, jako loše, dobijem epileptični napad, plačem, vrištim od bolova. Potrebno mi je puno lijekova protiv bolova, valijum, morfij."

- Puno ljudi me pita kako je moguće da mogu imati tako dobre rezultate i da se još uvijek smiješim iako osjećam svu tu bol i uzimam lijekove koji jedu moje mišiće. Za mene su sport i trke u invalidskim kolicima svojevrsni lijek."

Vervoort je osvojila zlato u trci s invalidskim kolicima T52 na 100 metara u Londonu 2012., kao i srebro u utrci za invalidska kolica T52 na 200 metara.

T51 je invalidska sportska klasifikacija za atletiku. Ona uključuje ljude s nizom različitih vrsta invaliditeta, uključujući povrede kičmene moždine i cerebralnu paralizu. Slične klasifikacije su T52, T53, T54 i T55. To je za sportiste s minimalnom funkcijom gornjeg dijela tijela koji koriste invalidska kolica.

Ljudi ove klasifikacije takmiče se u trkama u invalidskim kolicima.

Na Paraolimpijadi u Riju osvojila je srebro u utrci T51/52 400m i bronzu u utrci T51/52 100m.

Upitana o potpisivanju papira za eutanaziju, nakon Paraolimpijade u Riju rekla je za BBC: "Ljudima pruža osjećaj mira. Znam kada mi je dosta, imam te papire."

Grad Diest rekao je da će knjiga saučešća biti dostupna u gradskoj vijećnici od srijede.

(Fena / Haris Ahbabović)