Dobar rezultat Nasihe nagrađen je i medaljom jer je uspjela maraton završiti u rezultatskom limitu koji su organizatori postavili, što znači da ima i profesionalni status.

U razgovoru za Fenu Nasiha pojašnjava da je riječ o događaju koji je okupio oko 7.000 sportista koji su se takmičili u maratonu, polumaratonu i utrci na 10 km. Ponosna je što je prva Goraždanka koja je istrčala dionicu od 42,2 km i to u okvirima rezultatskog limita. Napominje da je maraton jedna od težih sportskih disciplina za koje je prošla dugotrajne pripreme kako bi bila spremna za ovakav izazov.

- To su neki intervali, brzo - sporo, trenizi dužine vikendom i to sam nastojala gdje god se zadesim vikendom da trčim. Recimo kada odem kod prijateljice u Tuzlu trčim, dođem u Goražde pa razmišljam kuda da idem i ispunim plan 32 km jer su na našem šetalištu trajali radovi. Same pripreme do održavanja maratona, to je poseban izazov koji vrijedi. Maraton sam u Ljubljani istrčala za četiri sata, 25 minuta i 18 sekundi, što je za prvi put, za jednog rekreativca, ženu sasvim solidan rezultat - pojašnjava Hadžijahić.

Dodaje da je u maratonske vode uplovila slučajno, a jedina namjera joj je, kaže, bila da zdrav duh sačuva u zdravom tijelu.

- Trenutno sam u Sarajevu i kako sam se zaposlila, počeli su se skupljati kilogrami. I odlučila sam da nešto uradim za sebe i izvučem se iz te kolotečine, i tako sam počela trčati. Voljela sam inače i u Goraždu uvijek trčati, ali čovjek ni to ne zna ispravno. Priključila sam se udruženju rekreativaca i sportista, bez namjere da učestvujem na nekim velikim utrkama.  Ali eto, čovjek ima jedne planove a nešto drugo se desi - priča Nasiha.

S ozbiljnijim treninzima počela je u martu prošle godine i već je istrčala deset službenih polumaratona. No, Ljubljana je bila nešto drugačije gdje je limit od 21 kilometra morala povećati na duplu dionicu. 

- To je ta snaga grupe koja me je podsticala. Odricanja su bila stvarno velika da bih ostvarila cilj. Počela sam se pripremati od maja-juna ove godine. Ispočetka su to bili neki lagani treninzi dok nisam prešla taj limit od 21 km. Kasnije su to bili stvarno iscrpljujući treninzi, ali vrijedilo je - dodaje.

Uporna Goraždanka ističe da su škole trčanja lijepe priče koje treba podržati u BiH te izdvaja i goraždanske atletičare s kojima je u kontaktu a nerijetko i na treninzima. Privremeno živi u Sarajevu gdje se zaposlila nakon završetka fakulteta.


(FENA / Lejla Trle)