Piše: Haris Ahbabović

Podsjećanja radi, on se pri brzini od oko 200 km/h zabio u zaštitnu ogradu, a bolid se automatski zapalio i preppolovio na pola. 

Grosjean je u vatri bio 28 sekundi, a na kraju je uspio izaći iz bolida koji se zabio u ogradu, te spasiti se.

I sam Grosjean je kasnije izjavio da se borio za vlastiti život, da su mu se slike života vrtile pred očima, da mu je odmah naumpao i veliki Niki Lauda, ali da ga je sama pomisao na djecu spasila i dala mu snage da se izbori da izađe iz bolida.

Grosjean je na kraju prošao sa lakšim povredama, odnosno sa lakšim opekotinama po rukama.

Grosjean je za Sky Sports ispričao kako je on sve preživio:

"Prvo što sam uradio je to da sam se otkopčao. Pokušao sam da sklonim volan, ali ga svakako nije bilo. I nakon toga sam pokušao da iskočim iz bolida", rekao je Francuz.

"Sve je trajalo 28 sekundi, ali je meni djelovao kao da je trajalo minutu i po. Kada sam pokušao da se uspravim i da izađem iz bolida, udario sam glavom u nešto. Onda sam shvatio da sam udario u ogradu koja se nalazila iznad mene i samo sam se vratio i čekao da mi neko pomogne. Pogledao sam desno i lijevo, vidio sam da je sve narandžasto. Zalazak sunca, svjetla? Ne! Bila je to vatra. Shvatio sam da nemam vremena dok oni dođu", rekao je Grosjean.

"Opet sam pokušao da izađem iz bolida, ali mi nije uspjevalo. Sjeo sam i pomislio sam 'Ne mogu ovako da završim'. Pomislio sam na Nikija Laudu, ne mogu da završim kao Niki i da ovo bude moja posljednja utrka. Bio sam zaglavljen. A onda sam se samo opustio i pomislio 'To je to, umrijet ću. Gotov sam. Koji dio tijela će mi prvi izgoriti?' Veoma čudan osjećaj. Pomislio sam na svoju djecu i rekao sebi da ne mogu danas umrijeti, ovdje. Moram da ih vidim. Kada sam uspio da rame izbacim iz bolida, znao sam da ću uspjeti. Ruke su mi i dalje bile u vatri, vidio sam kako mi gore rukavice, ali sam uspio da se spasim", rekao je Grosjean.