Rekord maratona drži skoro 50 godina: Sead Kondo i u osmoj deceniji života trenira mlade bh. atletičare
Svako jutro na atletskoj stazi Centra “Safet Zajko” mlade atletičare trenira 73-godišnji Sead Kondo. Nekadašnji atletičar Jugoslavije, a danas “samo” trener koji zbog zdravstvenih smetnji ne smije aktivno trčati, znanje prenosi na mlade atletičare.
Oni koji s njim radili danas su poznata imena u svijetu atletike: Alma Hrnjić, Emir Hastor, Alija Imamović i brojni drugi.
Kada je 1975. godine u njemačkom gradu Karl Marx Stadtu (današnjem Chemnitzu) u bivšoj Istočnoj Njemačkoj istrčao maraton (42 km) za 2:15:54, nije ni pomislio da će taj rekord ostati do danas. Podsjeća da je prve atletske korake napravio u rodnim Pljevljima. Put će ga kasnije odvesti u Sarajevo. Vlasnik je i aktuelnog rekorda BiH na 10 000 m 29,29.80 istrčan u Sarajevu 1975. godine.
U razgovoru za Patriju koji smo vodili na atletskoj stazi dok je pripremao 13-godišnjeg Zinedina Vrabca za predstojeće Državno atletsko prvenstvo u Tuzli na 1000 metara, kaže da mu nije jasno kako ga niko do danas nije sustigao ili prestigao.
“Nisam ja bio toliki talenat da se ne može za 50 godina skinuti. Ja samo znam, da sam bio strašno vrijedan, odgovoran, za mene je trening bio sve i sve sam tome podredio. Ja sam sve podredio atletici, kad god sam trčao želio sam da budem prvi. Nekad sam uspio, nekad nisam, ali na prostoima bivše Jugoslavije sam prednjačio”, priča ova živa legenda atletike.
Poslije odsluženog vojnog roka počinje se isključivo baviti atletikom sa 21 godinom iako je i prije i tokom vojske išao na takmičenja.
Kada je oborio rekord Jugoslavije u Njemačkoj, imao je 23,5 godine. S obzirom da se Jugoslavija raspala, rekord još uvijek drži u BiH.
Ističe da nije zadovoljan razvojem atletike u BiH, a na pitanje šta je najveći problem kaže „sve je slabo“.
Raduje ga što danas ljudi rekreativno trče, pa i sam vrlo često pogledom profesionalca isprati trkače-rekreativce.
Godinama već radi sa mladim atletičarima koje priprema za trke. Upozorava ali i savjetuje da je najvažnije pravilno usmjeriti dijete, ne forsirati ga preko granica u čemu nekad roditelji možda mogu i pretjerati.
„Dođe dijete sa 10 godina i dobro trči. Ali treba razmišljati šta će biti kad bude imao 18. Kad pregori dijete onda se ne može vratiti. Odmor je važniji od treninga, ako ga ne znaš uzeti kad treba ti si gotov“, kaže Kondo za Patriju.
(NAP)