Piše: Jelena Marković

Kada prvi put ugledate ovu veličanstvenu građevinu ne očekujte da vidite njen kraj ni početak, već samo beskrajne zavojite segmente koji kao da se gube na horizontu.

Njegov vijugavi put preko zemlje i strmih planina provešće vas kroz nekoliko najljepših svjetskih scenarija te je svakako zasluženo osvojio mjesto među sedam svjetskih čuda i na UNESCO-ovom popisu zaštićene kulturne baštine.

Inače, zid se nalazi u sjevernoj Kini i proteže se od zapadne granice do obale na istoku, ukupne dužine 8.851 kilometara, visine od 10 do 16 metara, a širine osam metara.

Kada izađete iz prenaseljenog Pekinga, postoji nešto veoma jednostavno i čisto u posjeti Velikom zidu, bar dok se ne pojave turisti.

U blizini Pekinga, gdje je novinarka Fene imala priliku da posjeti ovaj dio zida, nalaze se njegovi najočuvaniji dijelovi, a pored ove, kod glavnog grada Kine postoje još tri turističke lokacije s kojih se može popeti na Kineski zid.

Dvije najpopularnije su Badaling i Mutianyu, koji je i najudaljeniji od Pekinga (oko 70 km). Ove, kao i sve druge turističke lokacije na Kineskom zidu uvijek su krcate posjetiocima.

Nakon osnivanja Narodne Republike Kine vlasti povremeno obnavljaju zid i štite ga od daljnjeg propadanja. U protivnom, teško da bi odolio zubu vremena i koracima hiljada turista koji ga svakodnevno posjećuju.

Od podnožja stepenica koje vode do vrha zida, s lokacije s koje smo mi krenuli, potrebno je napraviti tačno 3.013 koraka, što iznosi 2,1 km, a za čije je prelaženje bilo potrebno otprilike sat vremena.

Kada krenete s penjanjem morate biti pažljivi, jer je većina stepenica nejednake visine i dužine, tako da ako ne obratite pažnju možete rizikovati čak i ozbiljnije povrede.

Ogromna vrućina i vlagom natopljen vazduh često otežavaju ionako naporno penjanje stotinama brutalnih stepenica, a neki dijelovi zida bili su toliko tijesni da jedva dvoje-troje ljudi može da se mimoiđe. Čak i za nekoga ko je u odličnoj fizičkoj kondiciji penjanje je iznenađujuće naporno.

Na svu sreću ima i dijelova koji su prostrani, sa stepenicama uz koje penjanje nije teško, a cijelom dužinom zida, u pravilnim razmacima na svakih 100-200 metara podignute su osmatračnice, gdje izmoreni turisti mogu naći privremeno utočište od sunca koje nemilosrdno prži.

Ukupno je 20.000 ovakvih stražarnica koje u današnje vrijeme služe kao turistička odmorišta.

Ukoliko neko ne želi da se prepusti uživanju penjanja uz čuveni Kineski zid, postoje i žičare koje vas odvedu do vrha za otprilike 15 minuta.

Iako izmoreni vrelinom sunca, penjanjem stepenicama zbog kojih ostajete bez daha, svaki napravljeni korak i uloženi napor više je nego vrijedan osjećaja kada dođete do vrha zida, s kojeg se pruža veličanstven pogled.

Kineski zid je građevina koju je gradio najveći broj radnika ikada. Građen je od zemlje, kamena i cigle, a njegova gradnja trajala je, s povremenim prekidima i rušenjima, sve do 18. vijeka.

Klesanje masivnog kamenja dovedeno je do perfekcije u lokalnim selima. Zid je predstavljen u različitim bojama, ovisno o vremenskom  razdoblju u kojem je podignut. 

Tokom izgradnje, zid su zvali "najveće groblje na svijetu", a broj onih koji su izgubili život gradeći ovo svjetsko arhitektonsko čudo nikada nije tačno utvrđen. Grube procjene su da ih je bilo od jednog do šest miliona.

Osnovna svrha ovog  zida bila je odbrana od napada stranaca sa sjevera i bilo bi pogrešno smatrati da je ova građevina neprekidan bedem za odbranu od ostatka svijeta.

Veliki zid simbol je i zaštitni znak Kine i danas je najveća turistička atrakcija ove zemlje. Pokazuje, ne samo kultni kineski nacionalni ponos, grandiozni objekt i odlučan otpor stanovnika ove najmnogoljudnije zemlje, već i kinesku kreativnost i njihovu ekstravagantnu arhitekturu.

Posjeta ovoj prekrasnoj zemlji jednostavno nije potpuna bez tog neponovljivog iskustva penjanja stepenicama jedine građevine na našoj planeti koja je vidljiva s Mjeseca.

(Fena)