Novi Delićev putopis govori o Kirgistanu, nomadskim jurtama, kiselom i alkoholiziranom konjskom mlijeku kljimljizu i mnogim drugim dogodovštinama iz ove daleke zemlje.

"Zadnji i najviši prijevoj Ak Bajtal, visok 4.655 metara, ujedno je i prirodna granica između Tadžikistana i Kirgistana. Osluškujući udare sopstvenog srca na tom, upola rjeđem zraku nego u dolini, tadžikistanski carinik mi udara pečat i vraća se u vojnički krevet nastavljajući razgovor sa drugim vojnicima.

Kirgiška strana, mnogo opuštenija u kontrolisanju tih beživotnih planina, smjestila se na visini od samo 3.000 metara. U cilju privlačenja turista, Kirgistan je viznog režima oslobodio čak 90 država svijeta. Granicu prolazim s lakoćom, a kao oproštajna zabava, iza mojih leđa, Pamir implodira.

Oblaci su se navukli kao da poštuju političke granice dvije zemlje i još jednom mi pokazali u kojoj mjeri me je priroda ustvari poštedjela. Sa žalom sam se otkotrljao tom grbavom cestom i pogledom ispratio misao što mi je drug, bodreći, rekao: „Uživaj i upijaj, jer samo ćeš jednom proći tim cestama“.

Silaskom u Sary Tash, zapljusnuo me je topao zrak. Kao sa razglednice, u tom kirgiškom selu sa pozadinom zelenih pašnjaka ukazale su se prve jurte. Vješti Kirgizi, jurcajući na hitrim konjima, sabirali su rasuta krda konja i tjerali ih preko pašnjaka. Još tog prvog dana, pod utiscima i radostan zbog prelaska u drugu zemlju,  energično sam prešao dva prevoja od po 3.500 metara ka unutrašnjosti zemlje", stoji u jednom dijelu njegovog putopisa.

Ostatak njegovih zabilješki možete pročitati ovdje.