Godinama unazad Tara je poznata po raftingu, koji privači avanturiste iz raznih krajeva svijeta.

Prije nego se prepusite ovoj rijeci koja je ponos Crne Gore, pročitajte neke od najljpših mitova koji se za nju vezuju.


O devojci i vitezu

Jedna legenda o Tari vezana je za čobančicu koja je čuvala stado jelena, i viteza na krilatom konju koji je izranjao iz ove rijeke. Čobančica je svakog proljeća na obali pjevala pjesmu kojom je dozivala sve jelene. Od ljepote njene pjesme stala bi rijeka Tara, a iz nje bi se pojavljivao neobični vitez. On je sa sobom, pored krilatog konja, uvijek imao krčag sa čarobnim pićem koje je davao djevojci. Od tog napitka ona je bila zaljubljena u njega i blaženo mirna.

Međutim, čim bi čobančica ispila ovaj napitak, vitez bi se vraćao nazad u dubine Tare, a ona bi bila tužna i još sjetnije pjevala. Mnogo proljeća je čobančica stajala na obalama Tare i pjevala, ali jedne godine, više nije mogla da izdrži te je odlučila da potraži viteza tako što je skočila u rijeku.

Priča kaže da je nakon što je čobančica skočila u vodu da nađe viteza, on izronio i vinuo se slobodno u oblake, odakle gleda na rijeku i ponekad prelijeće preko nje. Dakle, ostao je neuhvatljiv i nedostižan za sirotu djevojku koja je žrtvovala život da bi ga pronašla. Kaže se da se svakog proljeća čuje pjesma djevojke i viteza koji se odvojeni dozivaju, dok se napušteni jeleni šetaju oko Tare.

Ukoliko na rafting Tarom odete u proljeće, obratite pažnju – možda baš vi budete čuli legendarnu pjesmu. Ali pazite, legenda takođe kaže da onaj ko u kanjonu čuje tajanstvene, omamljujuće, ali i opasne zvuke može da se negdje zauvijek izgubi ili naglo osijedi.


O bliznakinjama na obali Tare

Na obali Tare živjele su bliznakinje nevjerovatne ljepote. Od njihove pjesme, kao i od pjesme čobančice, zaustavljala bi se Tara. Međutim, sa druge strane obale jednoga dana se čuo novi zvuk – truba. Radovan koji je čuvao stado svirao je sa svoje trube, odnosno borije. Glasovi djevojaka i sviranje Radovana se spojilo, i one su rado pjevale uz njegovu tajnovitu melodiju.

Ali, jednu bliznakinju strogi otac je udao za svog komšiju. Radovan je svirao uzalud nekoliko dana. Niko nije pjevao. Ubrzo su se ipak čuli glasovi bliznakinja koje ništa nije moglo da spriječi da se priključe Radovanu u stvaranju muzike. Obje su se smrtno zaljubile u Radovana. Njihova muzika nije dugo potrajala. Sve troje su skočili u Taru. U njenim dubinama mogli su neometano da budu zajedno.


O kobnoj ljubavi svekra prema nevjesti

Ova legenda, za razliku od prethodne dvije, vezana je prvenstveno za planinu neobičnog imena, Ljubišnju, koja se nalazi na desnoj obali Tare. Naime, Herceg Stjepan je ženio svog sina djevojkom sa Durmitora po koju je sa svatovima otišao i prenio je preko rijeke. Međutim, snažni vjetar je u jednom trenutku podigao veo nevjesti i Herceg Stjepan se u nju zaljubio. Tokom noći, dok su se svi odmarali pred nastavak puta, on je obljubio sinovljevu buduću ženu.

Priroda se pobunila zbog ove nepravde, a iz neba je iznenada počeo da pada snijeg koji je zatrpao sve što je bilo na planini u tom času. Iz te noći izašla je samo ova ljubavna priča zbog koje se planina i zove Ljubišnja. Priča se da na Ljubišnji rano pada snijeg koji simbolizuje svadbene šatore kobne svadbe koja se nikad nije ostvarila. Rafting Tarom tokom zime je pravo ekstremno iskustvo, ali ako poranite malo i prestignete zimu, možete se uvjeriti u to da snieg najprije pokriva planinu Ljubišnju, pa sve ostalo.

O Jerini

Čak se i čuvena zla Jerina našla u legendama koje su se ispredale o Tari. Jerina je, naime, oko Tare zidala kule, građevine i mostove. Ali, nije joj pošlo za rukom da zidanje uspješno završi. Rijeka Tara se zaljubila u zidare i ponijela ih u svoje dubine. Jerina je morala da odustane od bilo kakve gradnje oko moćne i tajanstvene Tare kojoj nije bila dorasla i sa kojom nije mogla da mjeri svoje snage.

Tara je svoje mjesto našla i u književnosti. U romanu „Lelejska gora“ Mihailo Lalić piše opširno o Tari i okolini. Očarani njome bili su Milan Dedinac i Aleksa Šantić, ali i mnogi drugi umjenici i turisti koji dolaze u našu zemlju, piše CDM.

(Alen Avdić)