Tokom posjete makedonska Vlada je s Vijećem ministara BiH potpisala nekoliko važnih sporazuma, dok je Zoran Zaev u Mostaru potpisao mostarsku Povelju mira.

Dolazak Zaeva u Sarajevo još jednom je pokazao da promjena vlasti u jednoj zemlji može značiti ogroman pomak u napretku jedne zemlje, te stvaranju dobrih odnosa između dvije zemlje.

Iako su Makedonija i BiH dugo godina, u vrijeme bivše Jugoslavije, dijelile zajedničku političku, kulturnu, ekonomsku, sportsku i svaku drugu sudbinu, od sticanja nezavisnosti dvije zemlje, saradnja je bila na nekom minimalnom nivou. Tek dolaskom Zaeva na čelo Makedonije, stvari, izgleda, kreću uzlaznom putanjom.

I nije u pitanju samo odnos Makedonije i BiH, već ukupno odnosi u regionu između svih nekadašnjih jugoslovenskih republika. Makedonija, za razliku od drugih država nastalih raspadom Jugoslavije, nije imala „pravi rat“, imala je 2001. godine sukobe s albanskim separatistima, ali je od sticanja nezavisnosti prošla kroz sve iste tranzicijske probleme kao i druge bivše jugoslovenske republike.

Makedonija, pogotovo za vrijeme vladavine Nikole Gruevskog, suočila se s rastom nacionalizma u zemlji, tenzije su stalno bile napete, problemi s prvim susjedom Grčkom oko spornog imena zemlje još uvijek su aktuelni, miješanje stranog faktora, odnosno ruskog, vezano za ulazak Makedonije u EU i NATO, afera oko prisluškivanja novinara i članova opozicije, a sve je kulminiralo aprilskim neredima u zgradi Sobranja kada je povrijeđen i Zoran Zaev.

Međutim, odlaskom nacionalističke vlade Nikole Gruevskog i dolaskom na vlast socijaldemokrata Zorana Zaeva, stvari su za vrlo kratko vrijeme krenule nabolje za Makedoniju i njene građane, prije svega za brojne nacionalne manjine koje žive u toj zemlji.

U Zaevovoj vladi danas sjede i ministri iz albanskih nacionalnih stranaka, a Zaev je odmah nakon preuzimanja dužnosti premijera uspostavio i odnose s grčkim premijerom Aleksisom Ciprasom, također socijalistom, u cilju uspostavljanja prijateljskih odnosa s najbližim susjedom. Evropski mediji tada su pisali da su Zaev i Cipras na vlast došli u svojim zemljama prije dvadeset godina, danas između Grka i Makedonaca ne bi bilo otvorenih pitanja.

Zaev umnogome upravo i podsjeća na grčkog premijera koji je jedno vrijeme slovio za pravu evropsku političku zvijezdu, prije svega među mlađom populacijom Evrope, zbog iskrene borbe za prava običnih radnika i sukoba s predstavnicima MMF-a, svjetskih banaka i drugih finansijskih institucija.

Za razliku od nekadašnjeg grčkog premijera Konstantinosa Micokatisa, koji je tokom rata drugovao na Palama s Karadžićem i Slobodanom Miloševićem, Aleksis Cipras je prošle godine nakon poruka grčkih navijača „Nož, žica, Srebrenica“ tokom utakmice između Grčke i BiH javno osudio genocid u Srebrenici i fašističko ponašanje tih navijača.

Slična paralela može se povući i između Nikole Gruevskog i Zorana Zaeva. Jedan predstavlja mračnu prošlost, dok drugi nesumnjivo predstavlja svijetlu budućnost. Budućnost od koje bi korist mogla imati, ne samo Makedonija, već cijela regija. Bez obzira da li se radi o prijateljskim ili ekonomskim vezama.

Nakon Zaevove posjete BiH, ostaje vjera u spremnost dviju vlada i zemalja da u djelo provedu sve potpisane i najavljene sporazume kako bi regija, napokon, uhvatila priključak za Evropom, a ne da nas ostatak Evrope gleda kao crnu rupu na evropskoj karti.

(Patria / Haris Ljevo)