Oko 3.000 učesnika osiguravat će 2.000 policajaca. Učesnici dolaze iz 20 zemalja svijeta, a kako pišu srbijanski mediji, sve zemlje regiona imat će svoje predstavnike.

- Važno je da pošaljemo sliku da je sve ovo Srbija. Ljudi imaju pravo da šetaju i jako sam srećna što su Beograd i Srbija pokazali da mogu - rekla je Brnabić.

I dok Srbija paradira i dokazuje svoju evropsku pripadnost, s druge strane i dalje nose hipoteku najmračnije prošlosti koju je obilježio genocid u Srebrenici. O genocidu, priznanju krivice, izvinjenju, stidu, odgovornosti politički vrh Srbije šuti. Šuti i većina medija naklonjena političkim režimima čiji su osnivači i doveli Srbiju na stub srama i obilježili je za sva vremena. Njihovi nasljednici nisu spremni za priznanje niti za iskreno pokajanje.  

Jedina svijetla tačka Srbije kada govorimo o genocidu su neumorne Žene u crnom i nekoliko pojedinaca. Svake godine u Beogradu organiziraju performans kojim traže da se prizna odgovornost Srbije za genocid i počne obilježavanje 11. jula. No, za razliku od paradiranja ponosom, na njihove skupove dođe tek nekoliko desetina ljudi koji su dosad doživjeli bezbroj napada i uvreda. Prije samo dvije godine u Beogradu su otkazani svi skupovi najavljeni za 11. juli zbog sigurnosnih razloga.

Da bi Srbija bila drugačija mora se prvo osloboditi duhova prošlosti. Priznanje genocida u Srebrenici je prvo u nizu, a samo bi time predsjednik Aleksandar Vučić pokazao da je Srbija „iskreni i pravi prijatelj BiH“. Govoriti o povjerenju, prijateljstvu i zajedničkoj budućnosti u momentu dok Srbija ne priznaje ni agresiju, a kamoli genocid u Srebrenici, gubitak je vremena za obje strane.

Kako to kažu Žene u crnom, u Srbiji vlada paranoičan strah koji se ispoljava u pomahnitalim reakcijama i na samo pominjanje riječi genocid. Svemu tome doprinosi i retorika Aleksandra Vučića. Time se održava ideologija koja je i omogućila genocide, slavi zločin i zločince. Rijetki su oni koji javno u Srbiji priznaju genocid koji se dogodio u Srebrenici. Nenad Čanak, Čedomir Jovanović, Žene u crnom, te rijetki slobodoumni intelektualci i novinari.

I  dok Srbija s ove strane negiranjem zločina i genocida u Srebrenici ide u sve veći moralni sunovrat, s druge strane se predstavljaju kao nosioci evropskog puta zemalja regiona.

Kako poručuje premijerka Brnabić i današnja parada je Srbija. Ali bi bilo pošteno da se tako gorljivo trude priznati prošlost da bismo imali realniju budućnost. Sve dok Srbija i njeni lideri negiraju ono što je cijeli svijet nazvao najvećim zločinom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, istinskog prijateljstva neće i ne može biti. 

(Patria / Haris Ahbabović)