S druge strane Atlantika, u Sjedinjenim Američkim Državama, već neko vrijeme se mogu skinuti nacrti oružja za 3D printere.

Priča s laganim, nezamjetnim pištoljem koji se ne može detektovati krenula je s američkim kripto-anarhistom Codyjem Wilsonom. On je prvi, još 2012. na internet stavio "tlocrt" za stvaranje pištolja kojem je dao ime "The Liberator" (osloboditelj). Prije no što je Obamina administracija legalnim putem pronašla način kako da ga se blokira, upute je sa interneta skinulo preko 100.000 ljudi.

Obamini su se pozvali na niz regulativa zajedničkog imena ITAR (International traffic in arms regulation). Wilson je tužio vladu navevši kako je to "kršenje njegovih prava na slobodu govora", a Trumpova se administracija sa njime nagodila.

Američki zakon, ipak, garantuje pravo na sklapanje (i naravno nošenje) vlastitog oružja. Mnogi građani u SAD-u kupuju dijelove oružja koje onda sklapaju u cjelinu. No, ovo je, kaže jedna strana, dodatno olakšalo ilegalno nabavljanje oružja onima koji ne bi prošli provjeru ili imaju dosje.

NRA je, naravno, ekstatična i pištolj nazivaju dokazom "slobode i inovacije". Većina nacije, čak 70 posto, nakon pucnjave u školi Parkland slaže se kako bi zakoni o pristupu oružju, drugom amandmanu usprkos, trebali biti stroži. Mnogi kažu kako očevi nacije nisu na umu imali automatsko oružje (pa niti neregistrovano 3D oružje).

Situacija nije jednostavna niti zakonski niti tehnički, i čini se da će se razlikovati po saveznim državama. Neke su već sad (njih čak osam) pokrenule tužbe i borbu da svojim sugrađanima zabrane skidanje tlocrta, dok ih još mnogo najavljuje. Pitanje je koliko to, gledano širu sliku, zapravo ima smisla.

S obzirom da entuzijasti ne žele kupiti gotovo oružje u trgovini, već sklopiti svoje, država se to odlučila regulisati na način da klasificira, de facto, okvir koji drži ključne komade oružja, kao završnu "vrstu oružja". Bez tog okvira ne može se niti početi "sklapati" vatreno oružje.

Defense Distributed, ili grupa na čijem je čelu Cody Wilson, i tlocrt koji sada i po zakonu smiju dijeliti ne garantuje printanje potpuno funkcionalnog oružja, piše Popular Mechanics, već se treba uzeti u obzir da mu treba nadodati još neke dijelove (i sve zajedno spojiti) kako bi došli blizu tome da ispucate metak. Iako je Liberator najbliže što se može doći oružju koje se da isprintati i dalje je potrebno imati barem metalnu tubu i čekić.

S obzirom da američka vlada priznaje pravo građana da sagrade vlastito oružje ti se komadi mogu nabaviti u prodavnicama ili preko interneta, baš kao i do sada. To je sve savršeno legalno, a Obamina je administracija tvrdila kako ITAR kaže da je nelegalno što se ti planovi mogu skinuti i izvan SAD-a. Američki je State Department, pod Trumpom, onda rekao kako je to tačno, ali da se na ovu vrstu oružja neće primjenjivati ITAR regulative.

Čak su neke grupe koje štite pravo na nošenje oružja, ali se zalažu i za kontrolu rekle kako je odluka "razočaravajuća". Za sada je samosavezna država Pennsylvania dobila privremeno rješenje prema kojem može blokirati skidanje tlocrta i uputa (prije odluke suca Lasnika). Vodu je dodatno zamutio i veliki prijatelj NRA, predsjednik Donald Trump koji je tvitao kako "istražuje priču da se 3D plastični pištolji prodaju javnosti, već sam pričao s NRA, čini mi se da nema smisla".

Time je potpuno promašio poantu jer niti su na prodaju niti su od plastike.

Okviri kakvu su u pitanju kod Liberatora trenutno su na tržištu, a nisu regulirani zakonom kao jer su "80 posto dijelovi pištolja", a za onih dodatnih 20 posto treba uložiti truda i sastavnih dijelova, te naručiti, nabaviti i zašarafiti.

Popular Mechanics kaže kako je i dalje mnogo lakše složiti vlastito oružje od "klasičnih" komada ili ga nabaviti na crno, a da će 3D domena ostati za hobiste i vrlo brzo izgubiti na privlačnosti, no i da ako se i samo jedan život ugasi radi neregulacije, to je jedan život previše.