Dr Maksimović je radio u Kliničkom centru Srbije, a tokom epidemije bio je na ispomoći u KBC “Dr Dragiša Mišović”.

Nakon što je zaražen bio je priključen na respirator, a na kraju je nažalost izgubio borbu sa opakim virusom.

Od mladog ljekara, velikog humaniste i stručnjaka na društvenim mrežama opraštaju se brojni prijatelji i kolege.

On je često pisao o tome šta preživljavaju zdravstveni radnici u vrijeme pandemije, a neke njegove objave postale su viralne.

Jednu od njih prenosimo u cijelosti:

Neke pacijente dobro znaš, jer ih pratiš danima, nove upoznaješ a neke nisi zatekao… I to je ono što najviše boli, jer su ti dugo, dugo slike tih ljudi pred očima. Znaš ih po imenu, čak nadimku, sa nekima si i pričao i bodrio ih da moraju da izguraju da će sve biti ok, da se ne plaše! A strah je veliki, vidiš im u očima! Vežeš se, ljudi smo…


Respiratori o kojima se toliko pričalo, nabavljeni su. Ali mašine ne rade same, njima upravljamo mi anesteziolozi.

Pažljivo zadajemo modove ventilacije, titriramo saturaciju, povećavamo ili smanjujemo potporu, obezbjeđujemo intubacije, plasiramo centralne venske puteve, mijenjamo antibiotsku terapiju, pratimo diurezu, dozivamo razne konsultante, jer svi smo mi tim koji mora da funkcioniše kao jedan da bi bilo rezultata. A nema nas dovoljno i umorni smo… Sestre, anestetičari se bore na prvoj liniji sa nama, naši saborci!

Ništa im ne mogu zamjeriti, jer vidim koliko su usahli od umora.

Pauze bude ako su mogućnosti za njih… Često ih i ne pravimo, jer te posao ponese. Nema vode, nema toaleta dok si u skafanderu.

Anesteziolozi su deficit u čitavom svijetu, u ovom trenutku smo mobilisani i raspoređeni kao ispomoć po covid bonicama. U čitavoj toj situaciji raduje što neke kolege vidiš iz okolnih gradova Srbije i svaki ponovni susret izmami osmjeh, ej bre 100 godina, gdje si ti? Nažalost, mnoge naše kolege još prije korone su zbog boljih uslova rada i zarade otišle u inostranstvo, a bili su “zmajevi” svog posla!


Svaka naša zajednička pobjeda je spasen život koji nema reprizu! Kad vam pacijent napusti jedinicu intenzivnog liječenja, kada su njegova pluća oporavljena i nema zapaljenja – pa to je veliko radovanje za sve! To je naša nagrada koja nema cijenu.

Kraj smjene: skidaš skafander i paziš da se ne kontaminiraš! Ruke smežurane, isušene od alkohola, ne prepoznaješ da su tvoje.

Umor ne smije da remeti koncentraciju protokola kako šta se prvo skida jer ako se kontaminiraš i takav dođeš kući nije dobro. Moraš da brineš o bolesnima, moraš da brineš o svojima kod kuće jer samo njih imaš uz sebe. I oni stalno brinu, znaju da smo u velikom riziku da se zarazimo. Svaki tvoj odlazak na posao odzvanja u ehu ukućana i komšija: Čuvaj se!

Nekad ne možeš spasiti čitav svijet, ali činiš sve što je do tebe… Naročito mi “vladari iz sjenke” – anesteziolozi smo tu za vas, iako često nevidljivi na prijemima vrlo smo vidljivi u svom djelovanju i liječenju. Lijep je osjećaj da spasavaš nešto najvrijednije za čovječanstvo, a to je ŽIVOT. Da, to je baš lijep osjećaj.

“Vladari iz senke”, tako nas zovu. A ko je zapravo anesteziolog? Uloga anesteziologa je široka. On je prisutan u operacionoj sali, ali je krucijalan u intenzivnom liječenju i zbrinjavanju najtežih – kritično oboljelih i politraumatizovanih pacijenata.

Svako ko je jednom ušao u Urgentni centar i našao se ispred ambulante reanimacije broj 13, vidjevši gužvu i gotovost tih hrabrih ljekara, mogao je da shvati koliko je naš posao težak, stresan i kompleksan.

“Hirurgija je svoje neslućene visine dosegla zahvaljujući anesteziologiji”. Sama anesteziologija se posljednjih nekoliko decenija rapidno razvila prateći ono esencijalno u razvoju medicinskih grana, patofiziologije bolesti i protokola liječenja. Svaki anesteziolog, da bi bio u “punoj gotovosti”, mora neprekidno da uči i da se usavršava…

Dok drugi specijalisti u dežurstvu mogu malo odmoriti, iako je to rijetko, anesteziolozi nemaju tu mogućnost. Oni nikad ne spavaju. Vaše vitalne funkcije su njihov zadatak. Kada drugima nije jasno šta se dešava sa pacijentom često se čuju povici – “Zovite anesteziologa!”

Ovih dana oni su mobilisani. Usljed deficita kadra raspoređeni su u covid bonice širom naše zemlje i mogu vam reći da su rijetki oni koji se nisu odazvali… Veliki broj anesteziologa je napustio zemlju zbog boljih uslova rada i veće zarade u inostranstvu. U našoj zemlji taj manjak se osjeća, pa često jedan anesteziolog pokriva više radnih mjesta uz veliku odgovornost za svako ponaosob.

Za to je potrebna velika snaga i energija a ako ste konstantno u premoru kad-tad se to odražava i na vaše zdravlje. Stare sistematizacije ne vide prostor za povećanje broja zaposlenih, što je fakat najveća kočnica. Ako povećate broj anesteziologa u jedinici intezivnog liječenja imaćete svakako i kvalitentnije liječenje pacijenata.

U ovim teškim danima koji su pred nama na prvoj liniji borbe su anesteziolozi. Mnogo puta smo čuli pominjanje respiratora… Kako ih treba imati više. A niko nije pomenuo kako treba imati više anesteziologa. Mašine za mehaničku ventilaciju ne rade same! Njima upravljaju anesteziolozi koji su jedino edukovani za rad sa respiratorima.

Naše radno vrijeme se produžava i poslije posla. Svoje teško oboljele pacijente “nosimo kućama”, kao i njihove zabrinute porodice, bezbroj je pitanja sa obje strane. Ne možete da se ogradite i da ne razmišljate šta bi mu sutra uključio, stalno pravite strategiju za bolji ishod liječenja… kada se sav vaš trud završi povoljno – srećni ste i to zaista nema cijenu, jer život nema reprizu. Tek kad se nađete u ambisu smrti, cijenite život na pravi način. A kada gledate život koji se bori, dobijate još veći impuls da i pobijedi!

Za prave heroje nije potrebno ordenje. Ovaj posao može da radi samo onaj ko to zaista voli i ko se ne štedi. Svaki novi spasen život je najveće priznanje za svakog ljekara.

Iako niko od anesteziologa nije bio pozvan u Palatu Srbije sa “herojima medicinarima” a na prvoj liniji su borbe protiv covida 19 od samog početka, šta da vam kažem, jeste nepravedno i iznenađujuće, ali u ovoj situaciji nema mjesta sujeti… Svaki ljekar koji je anesteziolog treba da je ponosan, jer je izabrao pravi poziv, prenosi “Nova.rs” Maksimovićeve riječi.


(Admir Oručević)