I sociopatija i psihopatija spadaju pod antisocijalne poremećaje ličnosti. Ovi poremećaji dijele veliki broj osobina, često se i preklapaju. No, američki psiholog Scott Bonn tvrdi da postoje jasne i značajne razlike.

Sociopati su, kaže neuredni, nervozni, mijenjaju raspoloženja i skloni su emocionalnim eksplozijama i napadima bijesa. Često se ne mogu držati stalnog posla ili ostati dugo na istom mjestu.

Psihopati pak nisu u stanju formirati emocionalne veze i suosjećati s drugima. No, naučili su oponašati emocije pa imaju šarmantne osobnosti, manipulativni su i mogu lako dobiti povjerenje ljudi. Najčešće su dobro obrazovani i imaju stalan posao. Izrazito su predani, hladni, mirni i pedantni.

Gledano s dijagnostičkog stajališta, etiologija ili uzrok psihopatije razlikuje se od sociopatije. Psihopatija je rezultat „prirode“, odnosno genetike, a sociopatija „okoliša“ ili vanjskog utjecaja, navodi Scott Bonn. Psihopatija je povezana s fiziološkim defektom koji rezultira nerazvijenost dijela mozga odgovornog za kontrolu impulsa i emocija, dok je sociopatija uglavnom proizvod traume iz djetinjstva i fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja. Psihopatija je rjeđa od sociopatije, ali se smatra jednim od najopasnijih antisocijalnih poremećaja ličnosti i procjenjuje se da serijske ubice većinom psihopati.

Psihijatar dr. sc. Ante Bagarić, s Klinike za psihijatriju Vrapče govoreći o profilu muškarca koji je ovog vikenda u Zagrebu ubio svoju djecu naveo je:
“Koliko informacija imamo sada, radi se o teškom ubojici i zločincu, nikakvom ocu. Za oca se podrazumijeva da netko apsolutno štiti djecu. Vjerojatno se radi o malignoj, zlokobnoj kombinaciji, psihopatiji plus velikom narcizmu. Psihopati uživaju nanositi bol, opasni su jer nisu dovoljno jaki. Kad se to spoji s narcizmom, onda je takva ličnost u stanju napraviti puno destrukcije na štetu drugih osoba”,


 
Dr. Bagarić gostovao je danas na televiziji N1, a na pitanje novinara kako nije prepoznato stanje u kojem je bio ubica, odgovorio je: “Bilo je znakova, ali se oni tumače, racionaliziraju. Nije to nastalo ovako, neko je dobar, sjajan otac pa mu se nešto desi u glavi. To nije moguće ni teoretski. Takve osobe vrlo vješte u prikrivanju toga da uživaju u patnji drugih“.

Podsjetio je kako nije neočekivano, a to pokazuje i statistika da osobe s ovom kombinacijom ličnosti naprave veliko zlo.

“Stotine hiljada ljudi su i danas su vrlo uznemireni. Jedina stvar koja može smanjiti tu uznemirenost je što više pravih informacija. Mislim da bi bilo važno da državni tužilac ili sudija kažu je li uzimao amfetamin, kokain. Moje je mišljenje da je bolje to reći”, kazao je psihijatar za N1 Hrvatska.

Psihijatar će u zatvoru pokušati doprijeti do muškarca.


 
“Nema izgubljenih slučajeva. Mala je vjerovatnost da će se dogoditi nešto značajno pozitivno, ali naša je zadaća da pristupimo liječenju”, dodao je.

Koliko bi uspješna mogla biti odbrana koja bi se temeljila na neuračunljivosti?

“To bi bilo neko posve psihotično stanje, to se događa rijetko, za to moraju postojati vrlo jasni dokazi. Za ovo što za sad znamo, nema nikakvih. Ako je tačno da je bilo pripreme, sa lijekovima, to pokazuje slijed, predumišljaj”, ističe.

Napominje kako muškarcu nije mjesto u Vrapču (op.a. Mentalnoj ustanovi) budući je uhapšeni ubica.

“Njegov je status da je uhapšen i dobro bi bilo da ga se ne označava kao pacijenta. Pacijenti i bolesnici su ljudi koji trebaju pomoć, ovo je čovjek koji je uhapšen i treba dobiti pravednu kaznu u sudskom postupku”, govori Bagarić.

Na pitanje koji bi bio najbolji način za društvo da se nosi s ovim stvarima kaže: “Za nas kao društvo bi bilo dobro da napravimo zdravi matriks. Netko će posumnjati na nešto i vjerovatno pogriješiti, ali ako to podijelimo sa susjedima, kolegama, onda će greške biti manje”.

“Psihijatrijski bolesnici koji se liječe psihofarmacima su rjeđe počinitelji kriminala od prosjeka populacije. Neko ko uzima terapiju je manje opasan. U našoj bolnici se igraju djeca po cijeli dan, bolnici koja ima 500 ili 600 teških pacijenata, i nikad se nije dogodila ni pljuska, kamoli što drugo. Te osobe su opasne za sebe, u nekim slučajevima mogu biti opasne i za okolinu, ali manje su opasne od prosjeka populacije. Osobe koje imaju mentalne smetnje nisu opasni ljudi”, poručuje dr. Bagarić na N1.

(Ajdin Balićevac)