Njihovu tužnu objavu prenosimo u cijelosti.

“Ne mogu vjerovati da je ovo prvi post koji stavljamo u novoj godini.

Tko god da je jesi tvoje gruvanje, pucanje, bolesno bacanje petardi satima prije i poslije ponoći odnijele su jedan život.

Počelo je s drhtanjem i kočenjem, trešnjom pa završilo zastojem srca kod veterinara. Hvala osječkim veterinarima što su ga pokušali vratiti u život. Slomljeni smo, zbog je*ene pucnjave, zbog malo bolesne zabave, smrtno ste oduzeli jedan život. Za koji znamo.

Tko zna koliko je vani uginulo samo u strahu. Jučer smo ga oglasili, toliko tužan život, tekst sam pisala drhteći s knedlom u grlu, a danas vam pišem da ga nema. Kakvi smo ljudi postali?”, piše u objavi.



Pokušao mu je pomoći čovjek kod kojeg je pas bio na čuvanju, kao i veterinar kad su stigli u ambulantu, ali nije mu bilo spasa.

Ovu tužnu situaciju za Jutarnji.hr detaljnije je opisala Gloria Malin, osnivačica udruge S-PAS koju je čovjek koji ga je čuvao zvao jer nije znao kako mu pomoći. Kada je počela pucnjava, nije htio ići van obaviti nuždu niti jesti, samo se sakrio u kutiju i tresao se.

“S vremenom je odlučio da ga neće pokušati voditi van, već da nuždu obavi unutra, samo da preživi večer”, rekla je Gloria.

Koristio je svakakve trikove – pojačao muziku kako bi se manje čula buka izvana i dao mu pola Normabela od 5 mg, jer im upravo to i veterinar najčešće savjetuje u takvim situacijama.

Zenovo stanje s vremenom se samo pogoršavalo, a kad mu je jezik poplavio i zjenice se raširile, odmah ga je odveo veterinaru. Nadali su se da mu mogu venski dati sedative ili anesteziju kako bi se umirio.

“Čim su došli na parking veterinarske ambulante srce mu je jednostavno stalo. Pokušali su mu pomoći, ali u roku od 3 minute nakon što je stigao veterinaru konstatirana mu je klinička smrt”, nastavila je Gloria.

Kaže kako je Zen bio zaigran, veseo i zdrav pas, ali su to jednostavno situacije gdje čak i veterinari nemaju što napraviti. U udruzi je inače bio otprilike mjesec dana, a ni prethodno nije imao sretan život, jer ga je vlasnik doveo na čuvanje i nije ga više nikad preuzeo nazad.

“Složit ćemo se da je u životu najgore imati pa nemati! Još je gore kada je život taj, kojega imaš pa nemaš. Imaš dom i svoje ljude, jedan dolazak u udrugu sve je promijenio.

Zen je imao obitelj, a sada se našao u situaciji da je bez ikoga svog. Ima šačicu nas volontera koji ćemo učiniti sve da mu to promijenimo. Da mu ograda i povodac nisu granica osvojio bi cijeli svijet. Da mu nađemo ljude koji nikada, ni u kojoj situaciji neće od njega. Naučio je na život u kući uz pse i mačke.

Kao i svaki ovčar vezan je uz svoje ljude i obitelj, nije ostajao sam doma no polako se i na tu situaciju navikava. Aktivan je i potrebno mu je istrčavanje, igra s interaktivnim igračkama i pažnja čovjeka. Mješanac je u tipu hrvatskog ovčara i samojeda. Star je oko 4 godine, kastriran, cijepljen i čipiran”, bila je objava za Zena dan prije ove tragedije.



(A. Balićevac)