Stefanova majka Jasmina navodi da je u nedjelju, 25. februara probudila policija.

- On je otišao u grad, a suprug i ja smo bili kod kuće. U jednom trenutku, poslije pola 1 noću mi se baš slošilo, i u trenutku dok su mi ubadali dijete, ja sam mu poslala poruku: „Sine, jesi li ponio ključ?“. Nikada mi nije odgovorio. Uvijek sam i njega i kćerku čekala da se vrate iz grada, ali tu noć nisam. Ujutro u 8.15 me je probudila policija. Tada su mi saopćili da su mi ubili dijete - počinje ispovijest za Nova.rs majka stradalog mladića.

Nenad, Stefanov otac objašnjava da nisu mogli da shvate šta se dogodilo.

- Čitav sukob je krenuo maja 2021. godine kada su petorica mladića, od kojih su dvojica sada ubili mog sina, pretukli Stefanovog školskog druga i bacili ga u Savu. Oni su tog mladića toliko tukli da je imao 14 kopči po glavi. Stefan ga je izvadio iz Save i njima rekao: „Dobro mangupi, vas petorica ubiste njega jednoga“. Njih petorica su onda nasrnuli i na Stefana, jedan ga je udario i pobJegao, a ova četvorica su krenuli dalje, ne znajući da je Stefan u punoj snazi jer je sportista - pojašnjava Nenad.

Jasmina na to dodaje da je to bio njihov prvi pokušaj ubistva.

- Da nije bilo Stefana koji je druga izvukao iz vode, nisam sigurna da bi to ostao samo pokušaj. Oni su tada trebali da kažu: “Hvala Stefane što si nas spasio robije“, ali oni su ga u znak zahvalnosti ubili. To je veliki propust roditelja te djece. Moj sin se nije družio sa njima, on je samo pomogao drugu. Čitav život je samo to i radio, brinuo o drugima. Ovo što su uradili mom sinu, to ne može normalna djeca da urade, to mogu samo bolesnici. Oni nisu ubili jednog čovjeka kada su nam oduzeli Stefana, ubili su mnogo ljudi - navodi potresena majka.

Mladićev otac dodaje i da je Stefan prije izvjesnog vremena pokrenuo akciju kako bi pomogao jednoj porodici.

- Ja nemam potrebu da pričam kakav je bio moj sin da bi neko čuo, nasuprot, tek nakon svega ovoga ja shvatam koliko je moj Stefan zaista bio cijenjen, poštovan i voljen. Kada je Stefan bio mali, u ulici u kojoj živimo je bio jedan dječak koji je njega znao da udari. Kada su porasli, taj mladić se oženio, dobio dvoje djece, ali je nažalost nastradao. Kako je iza njega ostala nedovršena kuća, Stefan je pokrenuo akciju skupljanja pomoći da se njegovoj djeci stave prozori na kući kako se ne bi smrzli. Eto, takav je bio naš Stefan - kaže otac, a majka dodaje:

- Bio je bolji od svih, bio je najbolji. Bio je pozitivan, vedar, sa najlepšim osmijehom i očima. On je plijenio gdje god da se pojavi. Bio je divan. Njegovi drugovi su još dok je bio živ dolazili i pričali nam da je najbolji, a sada samo govore koliko je zaista bio jedinstven. On nije dijelio ljude po nacionalnosti, po vjeri, on ih je dijelio samo na čovjek i nečovjek - kaže Jasmina.

Nenad navodi da je njegov sin ušao u svijet sporta nakon što ga je jedan dječak u školi maltretirao.

- U šestom razredu škole ga je maltretirao dvije godine stariji učenik. On je prema Stefanu zaista bio „tiranin“, zbog čega smo mi više puta išli u školu, zvali smo i da dođu roditelji tog dječaka, ali do toga nikako nije došlo. Tada sam ja porazgovarao sa Stefanom i rekao da smo mi uvijek tu za njega, ali da mora da krene da trenira neki sport, odnosno da mora da zna da se odbrani - navodi Nenad i dodaje da je Stefan sa 13 godina poželio da trenira MMA, ali da Ćosa (prim. aut. Stefanov trener, Borislav Ćosić) nije želio da ga primi jer je bio mali, pa je Stefan samo sjedio i gledao.

Nenad dodaje i da je Stefan bio neustrašiv, ali da je bio borac časnog srca.

- On da bi mogao da se bori za višu kategoriju ugoji se dva kilograma i bori se sa čovjekom koji je 30 kilograma teži od njega, takav je bio. Jednom prilikom je zadobio udarac i izgubio meč. On se dok su ga ljekari pregledali svima izvinjavao jer je iznevjerio Srbiju, najmanje je mislio na sebe. Njegova djevojka nam je pričala, kaže, prije nekih mjesec i po dana je vidio dvojicu muškaraca kako se tuku, on je stao između njih i smirivao ih. Takav je bio. Siguran sam da Stefan nije bježao te noći njih dvojice, siguran sam i da nije bježao od noža, jednostavno, on se zakleo da dokle god predstavlja Srbiju i našu zastavu, da će izbjegavati svaki sukob na ulici - kaže utučeni otac dok mu podrhtava glas.

Nenad dodaje i da je kao otac nakon bolnog gubitka istraživao i tražio razlog zašto je Stefan stradao.

- Tražio sam razlog zašto su mi ga oduzeli, ali vjerujte da nema. Nema duga, nema problema. Nema ko da mi kaže jednu lošu riječ. Ovdje nema motiva, ovo je samo obijest mladića koji su se i ranije iživljavali. Ovih dana se pitam koga Bog uzima i zašto, zašto baš njega. Pitao sam „zašto Bože mog sina“. Na groblju malo dobijem spokoj, malo me popusti bol, ali mi više nismo isti ljudi. Sada smo kao zombi, nekada smo se smijali, šalili, a sada samo preživljavamo. Imam 50 godina, i proletjelo mi je vrijeme, sada, poslije svega samo se nadam da će i ovaj ostatak proletjeti - kaže Nenad.

Govoreći o pravdi za prerani gubitak sina, otac dodaje da za njih nikad neće biti adekvatne kazne.

- Nema pravde. Ni 20, ni 40 godina Stefana neće vratiti. Postoji više nivoa pravde, jedna je zakonska, druga Božija, treća je karmička… Veliko su nam zlo naveli. Po nekoliko sati smo na groblju, svaki dan. Non-stop neko dolazi pali sveću. Drugovi kupe pastu koju je volio, sendviče, pa dođu na groblje da jedu sa njim - kaže neutješan otac.

Podsjetimo, reprezentativac Srbije Stefan Savić (23), osvajač bronzane medalje na svetskom prvenstvu u MMA, ubijen je nakon što su mu napadači zarili nož u srce poslije svađe na Dorćolu u Beogradu.

Za ovaj krvavi pir osumnjičeni su Vasilje Gačević i Marko Daničić za kojima policija intenzivno traga.