Ono što je do prije samo nekoliko mjeseci izgledalo nestvarno, sada je dovedeno pred svršen čin. Napravljeni su posljednji koraci ka stvaranju koalicije koju će, pored ostalih, činiti SDA i SBB.
Principijelnost nije baš osobina koja je karakteristična za politiku, ali izdaja principa nije jedini opis onog što smo imali priliku čitati, slušati i gledati u proteklim godinama u odnosu na ono što imamo danas.
„SBB nema nijednog razloga da ide u koaliciju s Izetbegovićem. SBB hoće potpuno drugačiju Evropu od one koju želi Bakir, jer je Izetbegović, što ne treba zaboraviti, istovremeno izgubio i svog međunarodnog mentora, gospodina Erdogana, koji je poražen na izborima u Turskoj. SDA je potpuno druga priča, ali gospodin Izetbegović i njegova politička grupa iz suštinskih i političkih razloga nisu prihvatljivi za nas. On je kao moćni politički faktor unutar SDA u proteklih 20 godina imao priliku preko svog oca, uz svog oca i nakon svoga oca da ide evropskim putem. Uništio je taj put i ja ne želim da SBB doživi sudbinu Stranke za BiH, SDP-a i DF-a i da se obrukamo pred narodom“, izjavio je prije samo tri mjeseca lider SBB-a Fahrudin Radončić.
Nije poznato šta je Izetbegović ponudio Radončiću kako bi se ipak „obrukao pred narodom“, ali znamo da mu neće dozvoliti da se „poigrava sa državom“, s obzirom da se „navikao poigravati s ljudima, izigravati partnerstva i prijateljstva“, kako je izjavio u martu 2014.
Mnogo toga se, očigledno, promijenilo u Radončićevoj percepciji svog novog političkog partnera, kojeg je prije tačno godinu dana optužio da je „sa majkom uzeo milijarde KM u Turskoj, Saudijskoj Arabiji, Švicarskoj, a ništa od toga nije investirao u BiH“. Reformska agenda, koja će ubuduće imati podršku SBB-a, podrazumijeva i nastojanje da se smanji stopa nezaposlenosti, problema koji je, kako je također iz SBB-a istaknuto u oktobru 2014., prouzrokovao upravo njihov novi koalicioni partner.
„Za 20 godina Bakirove vlasti, on je doveo do 550.000 nezaposlenih, 600.000 gladnih, a Bošnjake je potpuno izolirao od zapadne civilizacije i saveznika. Neka se SDA i Bakir Izetbegović stide svog neuspjeha. Radončić je veliki graditelj, za razliku od SDA, koja je samo rušila: od hiljada nekada uspješnih narodnih fabrika napravili su narodne kuhinje“, bez okolišanja su sročili lanjskog oktobra u Avazovom tornju.
U istom tornju su se, kako je samo mjesec dana ranije tvrdio Bakir Izetbegović, kreirali „napadi na svakog iole vrijednog Bošnjaka“.
„Radončić je možda mogao biti konkurent, ali je sam sebe diskvalifikovao jer nije pokazao dovoljno poštovanja prema ljudima, zakonima, prema vjeri i tradiciji naroda koji želi predstavljati. Radončić ne poštuje ljude, naročito u vlastitom narodu. Ne poštuje izgleda ni zakon, o čemu svjedoči optužba za organizirani kriminal potvrđena ovih dana u Prištini. Nije poštovao ni svoje dužnosti u funkciji ministra sigurnosti kada je prepustio vatri, a zatim i pravdao paljevinu zgrade Predsjedništva BiH, zbog čega je i smijenjen. Ne poštuje ni borbu i stradanje vlastitog naroda. Od uticajnih političara u BiH, jedino Milorad Dodik i Fahrudin Radončić nikada nisu bili na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici. Radončić nikad nije bio ni na šehidskom mezarju Kovači, niti je ikada nogom kročio u džamiju, pa ni za Bajram“, oštro je osuo paljbu po svom tadašnjem konkurentu za mjesto člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.
Ko misli da mu je Radončić ostao dužan za ozbiljne optužbe na račun umiješanosti u određene kriminalne radnje, grdno se prevario.
„Bakir Izetbegović je vođa bošnjačke mafije. Sve dok ne otkrije kako je ubijeno petnaestak naših komandanata i visokih političkih funkcionera i dok ne vrati milijarde maraka koje je njegova porodica otela i krije ih u Turskoj, mi sa SDA, konkretno sa Izetbegovićem, nemamo šta da razgovaramo“, tvrdio je Fahrudin prije samo nekoliko mjeseci, dok su još cvjetale ruže u odnosima SDA i Demokratske fronte.
Nadao se i Bakir da neće doći u današnju situaciju, da će, ako ništa, koaliciju praviti sa strankom „plemenitog Harisa Silajdžića“. Nada je, izgleda, umrla, pa je partner pronađen u „stranci ljudi koji su pristali da im ovakav čovjek bude vođa, kakav je Radončić“.
Vjerovatno kadrovi SBB-a znaju ko je Radončić, a Radončić tvrdi da zna ko je Izetbegović, odnosno da se radi o „mentoru mudžahedinima, vehabijama i iranskim špijunima“, protiv čijeg „kriminala i korupcije će se uvijek boriti“.
Prethodno evociranje uspomena na izrečene teške optužbe budućih koalicionih partnera nije dokaz njihove (ne)principijelnosti, nego dokaz (ne)istrajnosti u ispunjavanju obećanja njihovim glasačima o borbi protiv korupcije, kriminala, nepotizma, nezaposlenosti itd. Koliko će ih partnerstvo u vlasti spriječiti u realiziranju namjera da odgovorne za teška krivična djela koja su pomenuta u prethodnom dijelu teksta dovedu pred lice pravde i hoće li mekana fotelja biti udobnija od čiste savjesti, ostaje da se vidi...
(Nedim Pobrić)